beats by dre cheap

Biti ili ne biti- ostati ili otići

U zadnju godinu dana ne možeš otvoriti nijedan portal ili dnevnu štampu, a da ne iskaču članci tipa "odselio u Njemačku, zgrće pare lopatom“, "otkad su otišli u Francusku u godinu dana kupili su vilu sa bazenom i tri konja“ ili barem u najmanju ruku članak o tome kako ljudi čekaju u kolonama pred granicom ne bi li pobjegli iz apsurdistana nam države.
A onda, tu i tamo se pojavi i vijest o povratku naših u rodnu Bosnu sa romantičnim naslovim "vratili se iz Norveške i otvorili casino", " povratnik i Njemica čuvaju ovce na planini i kupili tri crnca". 

To je sve ok i sve je to za ljude, pomislim.
Ali ispod svakog tog članka (ili u svakoj raspravi na socijalnoj mreži) uvijek isti
šupljak - kome je bolje i ko je pametniji, oni koji su otišli ili oni koji su ostali, jesu li oni iz dijaspore dobrošli i kako se ponašaju ovi u domovini.
I tako smo došli do još jedne podjele na tri grupe ljudi:

1. Prva grupa.  Napuhano prepametni experti koje su preko noći selidbom uskočili iz opanaka u cipele i misle da su  upali u sami centar raja i do samog Boga sjede. Oni gledaju ogromnom dozom samodopadnosti na ljude koji su ostali u BiH. Oni su naime uvjereni da su „uspjeli“ iako ih jednako naglašenim prijezirom gledaju domaćini te iste zemlje izjednačavajući ih sa, u najbolju ruku, azilantima bez škole ili balkanskim kriminalcima krive ambicija.

2. Druga grupa ljudi. Pametnjakovići koji smatraju da su uzvici „vidi, dijaspore, došla nema pametovati","ne voliš svoj narod ako odeš" , "što su išli, budale" i  varijacije na temu nešto što treba njegovati kao pravu kulturnu baštinu  i pritom ni ne pomišljajući na eventualnu selidbu. Svako ko ode je neprijatelj državne i nacije. Ma, kakvi neprijatelji iz zadnjeg rata, ovi su veći.


3. Treća grupa ljudi.
Tu i tamo se nađe šačica psihički stabilnih ljudi koji se bave svojim poslom, svojim životom i svojom porodicom. Te ljude ne tangira jesu li tu ili tamo, njih samo zanima vlastiti napredak ne zavirivajući pritom u tuđu avliju. Oni su svjesni da je njihov uspjeh ujedno i uspjeh cijelog
čovječanstva. Takvih je, nažalost, zaista malo.

A ja?

Ja, osim što sam napokon našla savršenu kahvu u Istanbulu i imam orhideju na prozoru,  sanjam da ova treća grupa ljudi bude većina i da začepi usta ovim iz prve i druge grupe . Sanjam da nestanu sve druge podjele u toj zemlji. Jebala vas mržnja.

Nisam otišla iz domovine jer sam htjela otići, morala sam, primorali su me. Ne kažem da ostajem ovdje ali ne kažem ni da ću doći jer ko zna što će nam puhnuti u glavu. Ako budem htjela da se vratim u svoju zemlju to nikada neće biti iz krvih razloga.

Danas, kad ja zbrajam i oduzimam svoje prijeđene kilometre i stavljam na papir one koje bih željela prijeći u budućnosti, zaključujem da nema smisla išta planirati jer mi život uvijek donese nešto što ni u snovima nisam očekivala, te okrene smjer kretanja na sasvim jednu drugu stranu. Najbolju za mene, dakako.
Zato mi ne preostaje ništa drugo osim da bilježelim tok mojih misli i  pri
ču o životu u ovoj tudini koju zovem dom.

Možda ti jednogodi
šnji zapisi promjene nečije mišljenje o svemu što se dešava tamo negjde,  a možda promjene mene i moj smjer kretanja.
Sve u svemu, saga by Maya BosanSka se nastavlja.

Sretno nam bilo!

 

U urbanoj sahari života
http://maya.blogger.ba
07/01/2018 22:16