beats by dre cheap

89 dan

Nisam isla za vikend u demo. (tako zovemo mjesto kod glavne zeljeznicke gdje su demostracije).
Radila sam za vikend. Imala sam za obvezu da ispunim i prijavu za porez na dohodak. Toliko toga za izracunati i potraziti za povrat novca iziskuje snagu mozga.
Juce je bio 89. dan. Otisla sam da pozdravim sve.
Zatekla sam dvije Finkinje koje su po prvi put ovdje. Razgovarale smo o podrsi koju pruzamo izbjeglicama i nacinu na koji moze svako od nas da pomogne. Govorile smo  i o susjednim satorima koji se suprostavljaju svakom ko izgleda malo drukcije nego onako kako oni smatraju da treba da izgleda prosjecni Finac.
Naime, njihove demostracije bice prekinute jer nasilje i prljavstvina koju oni imaju za hobi krse javni red i mir.
Pobijedila sam i svoj strah od pokusaja pricanja na ruskom jeziku. Ostao mi je taj strah iz osnovne skole. Imali smo grubu nastavnicu ruskog.
Kahva, koju nisam ni porucila, stigla je. S mlijeko. Bez secera.
Ja nikad necu znati ovaku vrstu gostoprimstva primjeniti u paksu.

Umorna sam, ali drzim se.
- Please, take care...we need you.


Ovo su novi ali stari krugovi kojim se krecem. Nekome nevazni ali meni je ovo spona za prosirenje mojih ljudskih vrijednosti i duznost da branim one koji su u istom polozaju u kojem sam ja bila prije cetvrt vijeka.
Svako od nas bi trebao s vremena na vrijeme zateci svoje ja u nekoj nepoznatoj sredini. Ponovo da se upozna sam sa sobom.
Na pitanje, kako ja ne mogu da se drzim tih "torbica-dugi nokti" traka i odkud da sam ovakva mogu samo da ponovim ono sto godinama govorim;
"Mene nisu vaspitali da budem ovakva.
Moji glavni vaspitaci nisu imali skoro nikakve posebne ambicije vezane za mene. Ni moji roditelji, ni okolina, ni sistem u kome sam rasla, niti je ijedna drzava kroz koju sam prosla imala bilosta razlicito ponuditi...
Od mene se trazilo da bez ikakvog zaljenja odradim osnovno, srednje i visoko obrazovanje sa solidnim uspjehom, da se udam i rodim dvoje-troje djece, da radim na istom radnom mjestu do kraja zivota, kupim kucu, kola i imam normalne godisnje odmore, regres, da vikednom  i praznicima posjecujem porodicu i u medjuvremenu uzgajem cvijece i zacine.
Ne zamjeram nikome na tom scenariju.
Zvuci divno, ispunjeno je ljubavlju i sigurnoscu ali nije to za mene.
Mene neka sasava sila tjerala da sve te tudje snove i projekte srusim i gradim svoju zivotnu pricu kako meni pase."

U urbanoj sahari života
http://maya.blogger.ba
10/05/2017 12:10