11.01.2018.

Ah, taj šimšolog

- Jel' mi to sad idemo kod ovo šimšologa?
- Da, da.
- Prošli put mi poslali nekog tumača koji ni ne zna šta je  šimšolog. Dobro da si ti sada došla.
- Imaš svakakvih ljudi. Bezobrazluk.

Mene su u visokim školama učili da je klijent uvijek u pravu. Ne ispravljam krivu Drinu nego samo njenu vodu okrenem na svoj mlin. Najbitnije je da ga razumijem. Nastavljamo m
irno sjediti u čekaonici da gospodina pozove psiholog na zakazani termin.

Živjeli svi šimšolozi svijeta!

10.01.2018.

Istina o srpsko-hrvatskom ili hrvatsko-srpskom jeziku

Desilo se to neki dan.
Nije prvi, a sigurno ne
će biti ni zadnji put.

On:- Ne postoji srpsko-hrvatski jezik. Znate, postoji hrvatski, srpski, i taj Vaš bosanski...

Ovdje sam prestala da slušam predavanje čovjeka sa crvenom kravatom. Ne volim da neko čim čuje moje ime odredi moju naciju, historiju, maternji jezik i vjeru.
Moje ime se isto tako može vezati i za Mađarsku, maternji jezik mi je mogao biti finski. Jedina odbrana u takvim situacijama je ta da buljim u lice onog koji priča i pravim se da sve razumijem. U stvari, u tom trenutku odlutam u mislima daleko na neko lijepo mjesto. 

Postoje istine koje ljudi ne vole. Jedna od njih je da jezik ne umire preko noći. Ja sam kao prevoditeljka i tuma
č srpsko-hrvatski jezik zaradila i još uvijek zarađujem novce i novce. To znači da je živ i da nije nestao. Ljudi koji ga koriste nemaju predrasude o mom imenu ili nečijoj vjeri. Oni govore jasno i ne pitaju gluposti i nikada ne pišu bijo ili neznam.



09.01.2018.

9.januar

Na ovaj dan 1954. godine u Tuzli je rođen Mirza Delibašić. On je bio veliki košarkaš. Meni najveći. Moja inspricija. Pokazalo se da sam za uzor uzimala najbolje. On ne samo da je dosegnuo do vrha Evrope sa sarajevskom Bosnom, bio prvak svijeta, bio olimpijski prvak, on  je legendaran čovjek. Ostao je vjeran svojoj domovini i voljenom gradu. Umjesto "Reala" i Madrida izabro je opkoljeno Sarajevo i svoju naciju.

Pamtite 9.januar po Mirzi. Mi jesmo. Malo smo sjeli uz kahvu i pričali o ovom velikanu. Ne dam ga zaboravu.


Sretan ti rođendan dragi naš Kinđe!

 ❤️

Fotografija korisnika/ce Edina Bilajac.Fotografija korisnika/ce Edina Bilajac.
09.01.2018.

Moj život je do sada bio poput hodača koji održava ravnotežu po žici u cirkusu

U zadnje vrijeme se osjećam izvrsno. Super. Zadnje dvije sedmice mi je bilo toliko dobro da se iskreno pribojavam onog šta bi moglo da slijedi. Znam da zvuči čudno, ali u mom životu postoji nekakva kozmička ravnoteža koja se uvijek održava. To znači da mi se događaju dobre i loše stvari naizmjence. Moj život je do sada bio poput hodača koji održava ravnotežu po žici u cirkusu. Na jedan uspješni posao, mora doći jedna velika svađa. Na jednu tešku tugu, najljepše putovanje moga života.


Ipak, zadnje dvije sedmice me ide. Samo dobro. Imam
osjećaj da sve što taknem pretvara se u zlato. Sve mi je po volji, sve ide kao po špagi, sve je za pet.
Primjetila sam je moj inače promjenjivi i uvijek namršteni temperament postao mehak, dobar i odlično raspoložen.
A opet sve to me brine. Nadam se da sada neće uslijediti jedno tmurno razdoblje, kako to inače kod mene biva.
Nadam se da nakon ovog zadovoljstva neće doći razdoblje mraka.

Imam velike planove ispred sebe. Velike promjene me očekuju ove godine. Želim da sve bude dobro.
Želim da potraje.

Ali ova paranoja, stečena iskustvom (a ne maštom) me malo počela izjedati. Ne puno (jer stvarno sam dobre volje), nego onako malo mi visi u zraku. Bojim se da se nešto loše ne dogodi, da kompenzira ovaj, za mene, duži period dobra.

Ciklično izmjenjivanje dobra i loša me umorilo. Danas dok sam čistila kuću shvatila sam da je umor bio uzrok ovim negativnim mislima i strahu.
Bio mi je potreban ovaj luksuzni odmor od dva mjeseca.
 
 
Ja i dalje vjerujem da sami upravljamo svojom sudbinom. Da sama mogu svojim optimizmom i pozitivizmom utjecati da mi se dobro događa.


07.01.2018.

Biti ili ne biti- ostati ili otići

U zadnju godinu dana ne možeš otvoriti nijedan portal ili dnevnu štampu, a da ne iskaču članci tipa "odselio u Njemačku, zgrće pare lopatom“, "otkad su otišli u Francusku u godinu dana kupili su vilu sa bazenom i tri konja“ ili barem u najmanju ruku članak o tome kako ljudi čekaju u kolonama pred granicom ne bi li pobjegli iz apsurdistana nam države.
A onda, tu i tamo se pojavi i vijest o povratku naših u rodnu Bosnu sa romantičnim naslovim "vratili se iz Norveške i otvorili casino", " povratnik i Njemica čuvaju ovce na planini i kupili tri crnca". 

To je sve ok i sve je to za ljude, pomislim.
Ali ispod svakog tog članka (ili u svakoj raspravi na socijalnoj mreži) uvijek isti
šupljak - kome je bolje i ko je pametniji, oni koji su otišli ili oni koji su ostali, jesu li oni iz dijaspore dobrošli i kako se ponašaju ovi u domovini.
I tako smo došli do još jedne podjele na tri grupe ljudi:

1. Prva grupa.  Napuhano prepametni experti koje su preko noći selidbom uskočili iz opanaka u cipele i misle da su  upali u sami centar raja i do samog Boga sjede. Oni gledaju ogromnom dozom samodopadnosti na ljude koji su ostali u BiH. Oni su naime uvjereni da su „uspjeli“ iako ih jednako naglašenim prijezirom gledaju domaćini te iste zemlje izjednačavajući ih sa, u najbolju ruku, azilantima bez škole ili balkanskim kriminalcima krive ambicija.

2. Druga grupa ljudi. Pametnjakovići koji smatraju da su uzvici „vidi, dijaspore, došla nema pametovati","ne voliš svoj narod ako odeš" , "što su išli, budale" i  varijacije na temu nešto što treba njegovati kao pravu kulturnu baštinu  i pritom ni ne pomišljajući na eventualnu selidbu. Svako ko ode je neprijatelj državne i nacije. Ma, kakvi neprijatelji iz zadnjeg rata, ovi su veći.


3. Treća grupa ljudi.
Tu i tamo se nađe šačica psihički stabilnih ljudi koji se bave svojim poslom, svojim životom i svojom porodicom. Te ljude ne tangira jesu li tu ili tamo, njih samo zanima vlastiti napredak ne zavirivajući pritom u tuđu avliju. Oni su svjesni da je njihov uspjeh ujedno i uspjeh cijelog
čovječanstva. Takvih je, nažalost, zaista malo.

A ja?

Ja, osim što sam napokon našla savršenu kahvu u Istanbulu i imam orhideju na prozoru,  sanjam da ova treća grupa ljudi bude većina i da začepi usta ovim iz prve i druge grupe . Sanjam da nestanu sve druge podjele u toj zemlji. Jebala vas mržnja.

Nisam otišla iz domovine jer sam htjela otići, morala sam, primorali su me. Ne kažem da ostajem ovdje ali ne kažem ni da ću doći jer ko zna što će nam puhnuti u glavu. Ako budem htjela da se vratim u svoju zemlju to nikada neće biti iz krvih razloga.

Danas, kad ja zbrajam i oduzimam svoje prijeđene kilometre i stavljam na papir one koje bih željela prijeći u budućnosti, zaključujem da nema smisla išta planirati jer mi život uvijek donese nešto što ni u snovima nisam očekivala, te okrene smjer kretanja na sasvim jednu drugu stranu. Najbolju za mene, dakako.
Zato mi ne preostaje ništa drugo osim da bilježelim tok mojih misli i  pri
ču o životu u ovoj tudini koju zovem dom.

Možda ti jednogodi
šnji zapisi promjene nečije mišljenje o svemu što se dešava tamo negjde,  a možda promjene mene i moj smjer kretanja.
Sve u svemu, saga by Maya BosanSka se nastavlja.

Sretno nam bilo!

 

30.12.2017.

2017

Radni naslov: 13.  (slovima; trinaeste) tradicionalne rezime ljeta Gospodnjeg u brojkama.
Oficijalni  naslov: Anno domini 2017!
Podnaslov: 100. godina nezavisnosti Finske.

Fotografija korisnika/ce Edina Bilajac.

Broj kg: Sluzbeno imam ugraden airbag oko struka!
Broj djece: Jedan punoljetan momak.
Broj kucnih ljubimaca: U kuci nijednog. Oko kuce i dalje hodaju jezevi, lisice, vjeverice, zecevi.
Broj domova: Helsinki ostaje sluzbeno broj 1. Broj ostalih adresa  je 3. Gradacac, Sanski Most, Prijedor.
Posjete ljekaru: 6. Stres, alergija na sunce.
Posjeta zubaru: 1. Godisnja generalka.
Posjeta frizerki: 6. U jednoj od tih posjeta frizerki u BiH, morala sam glumiti vodoistalatera jer je pukla cijev koja dovodi toplu vodu.
Posjeta kozmeticaru: 3.
Posjeta masazeru: 7. Ukjucila sam i redovne posjete raznim spa centrovima.
Posjeta muzeju: Ne znam broj.
Muzeji u Istanbulu su me oborili s nogu bukvalno. Sve sam pregledala, sve sam obisla.
Posjeta teatru: Vise puta sam se smijala i plakala. Novo je to da sam bila na nekoj predstavi i po prvi put je publika bila pozvana ustane i da plese. Cudan osjecaj. Ja sama sam imala dva nastupa. U jednom glumim vuka za 15 000 posjetioca ostrva. Drugi je performans gdje sjedim sa svojim prijateljima na stubu srama i drzim plakat sa natpisom: Sram vas bilo kako se ponizavate nezaposlene.
Posjeta policijskoj stanici: Radnu godinu sam zapocela u kriminalistickoj policiji. Prva recenica koju sam prevela bila je: "Vadi
kupaći iz naftelina." Krajem maja zavrsila sam citav proces i bila presretna sto sam ostala svoja. Ukratno, 30 radnih dana u zatvoru i dva puta vise u policiji.
Prisustovanje na protestima: 4! Podrzavala sam izbjeglice, digla glas protiv vladine pogresne politike, suprostavila se rasizmu, bila na protestima protiv stednje od usta najsiromasnijih.
Uspjesnost na poslovnom planu:
Broj radnih mjesta: Imam jedno stalno radno mjesto. Osim toga, radim kao freelancer za nekoliko firmi.
Broj novih zanimanja: - Izvinite gospodo, jeste li Vi ona nasa politicarka, htjela bih da Vas nesto pitam? Mogu li ti nazvati, stvar se tice politicke prirode. Takve i slicne recenice cujem, pa dajem sebi za pravo da sam politicarka. Istina, ucim jos uvijek. Na lijevo krug!
Broj na ziro-racunima: Zadovoljna plus-minus nula.
Broj dionica: 7% mala svota novca porasla
Broj dobrih investicija: Prvi put u zivotu sam igrala bingo. Pravi, pravcati. Dobila sam 45 e. Na putu sam tjekom godine nasla jos 35 e. Sada ta mala svota novca trazi gdje da bude ulozena.

Broj molbi upucenih Bogu:  Naucila sam nove nacine da Te molim ali Ti mi i dalje pokazujes ogranicenost mog ljudskog bica i bacas me na ostar kamen neprevde. Ponestaje mi snage, znas li?
Broj grijehova i pokajanja:  Kako god da izracunam u nekom sam kao minusu, mora da je doslo do greske u mnozenju dobrih djela.
Broj humanitarnih djela: Cijeli moj zivot je usmjeren da pomognem slabijim. To me cini sretnom.
Broj novi mrzitelja mene: Rapidno raste broj onih koji mi salje prijetece poruke. Od onog ubicemo te, do onog kurvo umri, ima se sta procitati. Na ovakve poruke obicno napisem da sam shvatila da je stvar vazna i prijavila istu policiji.

Broj posjeta tudjoj zemlji (osim BiH i Finske): 12. Estonija, Latvija, Litvija, Poljska, Madaraska, Slovacka, Češka, Njemacka, Hrvatska, Italija 2 puta, Vatikan, Turska.

Mjesto koje me ocaralo: Da sam grad, bila bih Istanbul.

Fotografija korisnika/ce Edina Bilajac.
 
Broj dana kada sam zbunila nekoga: Ponajvise sam zbunila samu sebe sa svojim zapazanjem i ponasanjem. Valjda to tako ide s godinama...
Broj dana kada sam bila bar malo ponosna na sebe: Ponajvise sam ponosna na svoju borbu protiv rasizma i pogresne politike.
Broj barikada u mojoj glavi:

Pokusavam odluciti izmedju dvoje. Velegrad ili moje rodno mjesto?! U mom kraju nisam ravnopravna kao ostali, a meni je najbitnije da me tamo ljudi vole. Velegradska buka vec odavno prizeljkuje prasinu mojih koraka dok se penjem uz basamake pravde. Pa, sto onda stalno tezim tom malom i prljavom mjestu? Samo zato sto sam rodjena tamo ili zato sto me ne vole?!

Najbolji prijatelji: Moj sin. Mozda sa siromasna ali me Bog blagoslovio prelijepim prijateljima i ljudima koji imaju slicnu dusu. Ove godine je u moj zivot uslo puno novih lica. Da,  ja jos uvijek stanem ispred Zrcala i ispricam se sama sa sobom.

Fotografija korisnika/ce Edina Bilajac.

Ljubavni status: Osjecam se voljeno.Lako je u mladost poklanjati ali veoma tesko odluciti da provedes starost s nekim.
Ljudi koji su me ostavili bez daha: Ove godine me posebno mjesto zasluzuje moj sin i njegova zelja za znanjem. 
Broj ostvareni ciljeva: Od onog sto sam zamislila nije se ostvarilo nista ali se ostavarilo puno bolje za mene i moju okolinu.

Zapazanja: Ponekad i ne zelim biti sretna nego samo biti. Pomirena sa sobom i pomirena sa situacijama kakve jesu da jesu.

Ukratko prosla godina:  Godina prepuna preokreta. Brutalno puna novih mogucnosti i pogleda na zivot. Najvaznije od svega je da smo bili zdravi i nismo imali vecih nesreca.


  
Od srca puno zdravlja, mira i uspjeha  u 2018-oj svima zelim!


30.12.2017

Talin, Estonija

Maya BosanSka

25.12.2017.

Sretan Božić! Hyvää Joulua! God Jul! Merry Christmas!

Fotografija korisnika/ce Edina Bilajac.


Noviji postovi | Stariji postovi

O MENI
Svakodnevno se razum i srce posvadjaju u meni.
Imam 1544754562 opasnih i dobrih misli na dan,
zilijun prijatelja, a opet nikad rame za plakanje. Nemam buran zivot al' nemam ni dosadan.
Ne uklapam se u plitke svjetske seme. Ne pratim statistike jer njihovi kriteriji za bolji zivot nisu moji. I bez njih se smatram uspjesnom,sretnom i zivom. Zivim...onako, ultra bosanski. Za svoje puste ideje, za cudesa mog zivljenja sto se guzvaju, za moj kofer sjecanja ne ocekujem strucnu procjenu, lektoriranje, pohvale nacije ili sluzbeni uspjeh.
Sve to neka se samo zapise dok je pamcenje frisko.
Ovo je zivotopis pisan iskljucivo za mene ali svako ko zeli je dobrodošao da procita i ostavi komentar!
Hvala na posjeti!

ARHIVA
MOJA ZELJA
Nema ih. Naucila sam lekciju. Pazi sta zelis moglo bi se i ostvariti.


REZIME GODINE 2015
REZIME GODINE 2016

GODINA U FINSKOJ

2018
Januar




KONTAKT
FEJSBUK MAHALA

Nijedan dio ovog bloga ne smije se umnozavati, fotokopirati, niti na bilo koji nacin reproducirati i slicno bez autorovog odobrenja.


BROJAČ NAFAKE
485554