10.10.2017.

Mjenjam se i ja..

Danas u shopingu sa prijateljicama. Gledam neku majicu na koju je utroseno manje platna nego na majicu za bebe. Mislim, ne racunam one snjire za vezanje, odnosno spajanje jednog dijela majce sa drugim.
Jedna od mojih prijateljica je to primjetila i kaze:
- Ej, to nije za tvoj uciteljski stil. Pokazujuci kod rijeci uciteljski dva prsta sa obe ruke, sto bi znacilo pod navodnike.
Ima pravo. Ja se nosim bas klasicno.
Nema tu ni neke seksipilnosti, niti sad nekog ludog razbacivanja novcem na gardarobu i torbe. Neke stvari kupujem u Lidlu. Ej, pravi lidlic, kako su ono to neka djeca u susjednoj drzavi vikala.
Ne nosim na licu ni kilu sminke, nemam ni napuhane grudi.
Ja uglavnom nosim starke i farmerke, obicnu majicu (po mogucnosti da je Miki Maus slika na njoj) i sasvim klasicnu jaknu.
Mozda iz ovog razloga i nemam puno selfia, a svima govorim da mrzim da se slikam.

Noh, u svakom slucaju, primjecujem, a primjecuju i moje prijateljice, da moje uvijerenje da se napreduje u karijeri znanjem i nije bas tacno.
Treba biti realan.
Vise puta sam bila svjedok gdje dama koja se kikoce i pokazuje svoj duboki dekolte dobije neku poziciju ili radno mjesto koje ne zasluzuje.
Zadnji put su moje oci ovlazile prosle sedmice jer znanje nije pobjedilo. Zenski kikot je zaradio mjesto. Ne, nisam u pitanju bila ja koja gubi ali me ta spoznaja o nepravdi prema znanju pogodila.
Opsovala sam glasno.

Poslije shopinga smo navratile na kafu.
O svemu se pricalo ali se nakako sve ticalo tog prvobitnog govora.
Oblaciti se uciteljski ili biti seksi bomba, koja od ove dvije ce prije dobiti poziciju u firmi.
I tako, poslije duze rasprave o feminizmu kao takvom i danasnjici, odlucih da se i ja malo promjenim.
Cisto da probam kako je biti na drugoj strani. Noh, nece to biti silikoni i utege, nego cu mozda umjesto starki obuti stikle, a na svoje lice dodati i rumenilo.
A ko zna mozda pogledam i Kardashian slike da popravim polozaj tjela i naucim neki trik jer sa suhim znanjem vise ne ide.




Fotografija korisnika/ce Fashion Is My Drug.
09.10.2017.

Kurs kuhanja- gruzijska hrana

Iz nekog cudnog razloga cijela prosla sedmica mi je bila u znaku nekog kuhanja i spremanja jela.
U utorak sam bila na kursu kuhanja gruzijske kuhinje. Nisam se prije srela s tom vrstom hrane, iako je njen trend u Helsinkiju u pravom jeku. Na pocetku kursa bilo je govora i o historiji ovog podrucja, pa i razlozima zasto je ova kuhinja popularna i poznata. Kao sto obicno biva, neka poznata proslavi pojedine kuhinje i obicaje. Za ovu hranu je bio presudan Staljin.
Iz razloga sto je Stanljin bio Gruzijac u Rusiji je u 20. vijeku gruzijska kuhinja dozivjela procvat.

Specificna po jelima i kruhu ali i po mekanom utjecaju ruske i bliskoistocke kulture, gruzijska jela, su me odusevila. Posebno me dirnilo koriscenje divljeg bila u hrani. Na neki drugi nacin priprema salate i povrca.
Sve u svemu, neki recepti ce ostati u mojoj kuhinji.
Na moju konsultaciju da je dobro, moj sin je rekao da u njegovoj gimnaziji ucenici uzgajaju zrikavce i gliste koju ce pojesti u svojoj kuhinji. Smije se i dodaje, pa oni su puni proteina.

- Nisam sigurna da mi vjera dozvoljava da jedem takvu vrstu mesa, kazem.
- Svi se sjete vjere i isrkoristavaju je kad njima odgovara.
Smijemo se.
Posebno preporucujem njihovu lepinju. Hačapuri.
Recept mozete naci ovdje.

https://www.coolinarika.com/recept/hacapuri-gruzijska-lepinja/




Fotografija korisnika/ce Edina Bilajac.

04.10.2017.

Divka i rogač u smijeru za Jugoslaviju

Bezrazložno podcijenjene i zaboravljena tradicija. Nekako smo zaboravili biti svoji i biti samo dobri ljudi. Ne dijeliti i ne cijepati. 
Divka, rogač. Miris slavenske kulture. Tako sam zapo
šela jutro. Neka me malo sa onim šta su cijenili naši stari.

- Jugoslavija je u ovom smjeru.
Tako mi se ju
če javio jedan stariji gospodin iz našeg regiona. Veli da me je prepoznao sa političih plakata. Pričali smo malo o životu u Finskoj. Razmijenili iskustva. Ovakvi susreti su nešto najdraže u sumornom gradu jer  fina riječ na našem jeziku i osmjeh otvaraju balkansku dušu. Lakše se podnosi svakodnevnica.


Mafini sa brašnom od rogača

Smjesu od 4 jaja, 200 g topljenog putera, 2 dl mlijeka promiješati sa 200 g brašna, 50 g brašna od rogača, 50 g šećera, praskom za pecivo koje ste prethodno sastavili.
U tijesto dodati naribanu koricu limuna, cimet i malo meda. Potom dodati i krupno naribanu čokoladu. Primiješajti i sipati u namazani kalup za mafine.
Ukrasite sjeckanom suhom smokvom ili datumom, ili naribanom jabukom ili kruškom.

Mafini se peku oko 40 minuta na 200 C.

#zdravo #divka #rogac

Fotografija korisnika/ce Edina Bilajac.
01.10.2017.

Prvi dan listopada

Možda sam sebična što ne ostvarujem tuđe, umjesto svojih snova. Možda sam prekršila pravila ponašanja i išamarala društvene norme i zadala novi nacrt za domoljublje ali meni sve ovo godi. Malo tamo, malo ovamo.  Volim svoj dom u Helsinkiju ali volim sebe u Bosni. Još mogu sastavljati ova dva kraja.

Sjedim na poznatom mjestu i ispijam gutljaje pića koji se stapaju sa ukusom bijele čokolade. 

Prvi dan listopada. Nedelja. Lijepo mi je ali nešto u srcu čaprika.

Danima mislim na referendum u Kataloniji. I nije neka tajna da volim proljeća u Barceloni i da mi se taj grad zavukao duboko pod kožu. Jednom sam mislila da je rumenilo zalaska sunca mog života u Barceloni. Zamišljala sam sebe kao staru bakicu koja mirno hoda obalama mora, uživa u umjetnosti i dobrom zalogajčiću.
Sve to
učini mi se dalekim i neostavarivim. 

Postoje i veće tragedije u svijetu od ove današnje koju su prenosile medija iz Barcelone ali meni je ova bila posebno bolna. Bila je nekako moja.
Mora da sam sve ovo povezala sa onom našom borbom za slobodu.

Eto, znam, te neke oluje nikada neće proći.

Uznemirio me ovaj vakat u kome ni u bajkama više dobri i hrabri nisu na cijeni, a kamoli da budu pobjednici. Oni, ako ih sreća posluži, prežive.

Nisam sigurna na koji način da postavim nove ramove za bolje sutra jer me plaši ono najgore. 
Trebala bi tu biti i neka mirna luka za moju du
šu.

Fotografija korisnika/ce Edina Bilajac.
29.09.2017.

Voljeni grad

Ne znam da li u svim prijestolnicama europskih drzava njeni rodeni gradani stavljaju sebe na jednu stepenicu vise od onih koji su dosli odnekud ali ovdje je tako.
Nisi bosonogi gradanin. Tako kazu.

Mene nikad nije ni tistilo to moje porijeklo, dapace. Volim sto sam rodena tamo gdje jesam i ponosna sam sto sam odrasla u svojoj mahali. To se valjda osjeti, pa se sve nekako ukrotilo da mi bude lijepo u ovom gradu.
Taman odlucim da mi je svega dosta, a ono grad mi ponudi nesto ljepse.
Ubacise me u predsjednistvo Sindikata medicinara juznog dijela zemlje.
I pitam se...
Da li vrijedi ona narodna kad nekome okrenes leda, onda ti to samo prilazi ili trci za tobom?
Mozda ima istine u tome...ili je ovo samo ljubav.
Poslije svega, vakat mi je da kazem da je ovo moj voljeni grad.



helsinki

Noviji postovi | Stariji postovi

O MENI
Svakodnevno se razum i srce posvadjaju u meni.
Imam 1544754562 opasnih i dobrih misli na dan,
zilijun prijatelja, a opet nikad rame za plakanje. Nemam buran zivot al' nemam ni dosadan.
Ne uklapam se u plitke svjetske seme. Ne pratim statistike jer njihovi kriteriji za bolji zivot nisu moji. I bez njih se smatram uspjesnom,sretnom i zivom. Zivim...onako, ultra bosanski. Za svoje puste ideje, za cudesa mog zivljenja sto se guzvaju, za moj kofer sjecanja ne ocekujem strucnu procjenu, lektoriranje, pohvale nacije ili sluzbeni uspjeh.
Sve to neka se samo zapise dok je pamcenje frisko.
Ovo je zivotopis pisan iskljucivo za mene ali svako ko zeli je dobrodošao da procita i ostavi komentar!
Hvala na posjeti!

ARHIVA
MOJA ZELJA
Nema ih. Naucila sam lekciju. Pazi sta zelis moglo bi se i ostvariti.


REZIME GODINE 2015
REZIME GODINE 2016

GODINA U FINSKOJ

2017
OKTOBAR




KONTAKT
FEJSBUK MAHALA

Nijedan dio ovog bloga ne smije se umnozavati, fotokopirati, niti na bilo koji nacin reproducirati i slicno bez autorovog odobrenja.


BROJAČ NAFAKE
477835