30.12.2016.

Gdje ćete vi za Novu?

Et' poslije dva stoljeća i kusur godina dočekujem Novu u svojoj rođenoj zemlji. U rodnom gradu. U Prijedoru. Ne bi se to desilo da moj brat u inat svim stereotipima ženidbe ljeti nije odučio da se oženi ove zime. Bi lijepa i skromna svadba. Onako, ukusno sve. Ljudi oko nas zaplakaše i rekoše neka se neko ženi i zimi. Poželimo svi sreću mladencima i zapjevamo veselo. Lijepa je Bosna i zimi. Nema ni gužve neke, sto je nama Fincima naviklim na širinu jako bitno. Et' tipkam vam ovo iz naše kućice. Gledam na svijetla grada Zmaja od Bosne i mislim da pišem rezime godine. A gdje ćete vi za Novu? 🙂

24.12.2016.

Ljudi, sretan praznik!

Slavili vi to ili ne, moracete priznati da se osjeca neko olaksanje jer je jos jedna godina na izmaku.

Jednostavno, lakse se dise.

Meni licno Bozic ne znaci puno, niti posebno to obiljezavam. On mi takode nije vezan za vjeru u smislu onog kako se to slavi danas.
To je vise postao neki komercijalni praznik koji svom silom nastoje da "uvale" svima.

Kad zivite u zemlji odakle potjece Djeda Mraz, kao ja, onda to postane malo vise od komercijalnog i vjerskog. To je vezano za naciju. Tako da i ja to dozivljavam kao praznik koji je  usko vezan za moje finsko Ja.

18.12. sam glumila risa u predstavi na otvorenom. Ustvari, na jednom obliznjem, i ako mene pitate najljepsem ostvru u blizini Helsinkija. Pozovu se stanovnici grada Helsinkija da odrze stare finske obicaje za Bozic.
Sve je besplatno. (Ok, grad plati sve i mi volenteri to organizujemo). Kolacici, predstava, mogucnost da posaljete cestitku za Bozic nekome.
Mi (glumci), sumske zivotinje pozelimo posjetiocima dobrodoslicu i zabavljamo ih cijeli dan.  Pokrovitelj ove zabave je oduvijek bio/la supruznik/ca predsjednika zemlje.

A danas?!


Jutro sam gledala Djeda Mraz hot-line. To je tradicionalna emisija u kojoj mozete telefonirati Djeda Mrazu i poslati cestitke, zelje i pozdrava, pa i zapjevati za cijelu naciju. Emisija je namjenjena za dijecu ali redovno je gledamo svi.

Djed Mraz je i meni donio neke paketice. Znaci, bila sam dobra cura ove godine.
Nisam bila strpljiva, pa sam paketice otvorila. Ima tu ulzanica za kino, za plivanje, spa centrove, karte za krstarenja, jedne Converse patike, svijece i caj,  cokolade.
Dosta! Hvala puno!
Inace, Djeda Mraz u Finskoj dolazi na Badnje vece. Et' kako stigne sve obici..:D :D




Veceras sjedim kuci sa svojim sinom. Jedemo medenjake za Bozic, pijemo onaj vruci zacinjeni sok sa bademima i grozdicom.
Finci imaju jedno jelo koje je slicno nasem sutlijasu po kome se pospe secera i cimeta. Da, skuha se riza i mlijeko, doda se malkice soli. Eh, to je vrlo vazno pojesti za ovaj praznik. Ostalo je manje bitno.
Veceras, po obicaju ovih naroda, je bitno otici u saunu.
To se smatra kao ociscenje od godine, smiraj i priprema za predstojecu.
I ja cu veceas u svojoj kuci obaviti ovaj obred. Moram se kupati narode.
Poslije cu procitati suru iz Kur'ana Merjem.  Znate, osoba ciji rodendan slave je i dio moje vjere. Nemojmo to zaboraviti. 

Danas od 16 sati stao je javni saobracaj i u isto vrijeme su prestale da rade prodavnice, sutra oko podne ce ponovo poceti sa radom.
Eh, od sutra pocinje ludilo. Shoping. Kupuj, kupuj, kupuj...
Ja cu samo zazmuriti i pobjeci od svega.
Sto sam starija to vise mrzim kupovinu.
Naravno, ovo je i dan kada casni krscani idu ujutro u crkvu da se pomole Bogu. To je za mnoge jedini dan u godini kad odu u ovu ustanovu. Finci nisu vjernici, niti im vjera toliko znaci koliko to znace ravnopravnost, povjerenje i iskrenost.

To je to.  O Bozicu u ovoj zemlji...
Svima koji slave i kojima ovaj praznik nesto znaci zelim sretan i casan Bozic.

Zivjeli!




Ps, Nemamo snijega. Kisa pada cijeli dan. Puse neki blag i njegan vjetric. Jutros neke pticice pjevaju. Posmislila sam da je proljece.

10.12.2016.

Hvala vam svima koliko vas ima...

Bi na RadioSarajevo.
Bi uzivo na N1.
Bi intervju za ovog i onog.
Bi ovo i ono.
A onda i prelijepi komentar, hejbet poruka, znakova podrske.
Zna se


Eh, hvala vam svima koliko vas ima na svemu sto ste rekli, na lajku i rijeci.

Nego, zaboravila sam nesto jako vazno.

JUCE JE BIO MOJ BLOG RODENDAN!!!

OD 2005. GODINE SAM JA TU...

Ne bih o tome koliko mi je vazno ovo mjesto, koliko ste vazni svi vi, i ono bla, bla...
Mislim, da nije tako, ne bih ja  pisala i danas ovdje.

Pitala sam se, da li bih ja bila ja i da li bihi uspjela da nije tu bilo sviju vas.
Ne vjerujem.
Kad sam pocela pisati blog bila sam studentica ekonomije tek sam se razvela, imala sam malo djete, veci broj racuna i puno posla.
Okrenula sam svoj zivot u potpuno drugim smjeru sa velikim rizikom da nikad ne uspijem i da ostanem bez icega.
Danas, sve ono sto sam mislila da trebam biti i vise od toga, ostvarilo se.

I zato, pisite, pisite, crtajte sto zelite, pitajte, razgovarajte i budite zainteresovani za ono sto radite...


В субботу - гламурный завтрак. Вроде ничего не забыла: лепестки роз, круассаны, ягоды годжи. Сумка нечаянно попала в кадр - ну вы же понимаете.

28.11.2016.

Zato me nema...



1989. godine u svojom posljednjem romanu „Hollywood“ veliki Charles Bukowski je napisao:

„Sofer je pomogao da udemo pozadi. Limuzina je lagano krenula unazad a djeca je pratila duz ograde.
Jebes ga, uskoro cu biti mrtav i jednog ce dana pola njih sjediti pred malim kompjuterima i pisati nezamislivo losa sranja.“


Pogodio je da ce uskoro biti mrtav i da ce ta djeca uskoro sjediti pred malim kompjuterima.
Kao da je predosjecao da ce vrlo brzo doci vrijeme kada ce svakome biti data mogucnost da pise bez cenzure, javno i masovno. Danas svako moze voditi svoju knjigu bez izdavaca, papira, tiska i koricenja.
Objavljenje iste sekunde kad se klikne na dugme „objavi“.
San svakog pisca i svakog onog ko zeli da dode do izrazaja.

Ja sam samo jedna od mnogih koji zongliraju najobicnijim svakodnevnim stvarima i isklesavaju svoje pisanje i slikovnice na blogu i drustvenim mrezama.

Ponekad nasa pisanja britkim jezikom svakodnevnice pretvaraju u prava mala umjetnicka djela sa kristalno jasnom porukom ali veci dio je sranja kojem cu se buduce generacije ibretiti.

Obecala sam da cu pisati o zivotu i stvarima u mom okruzenju. I eto, nije me bilo 2 hefte.
Usporedno kako mi se desavaju lijepe stvari te iste stvari iziskuju od mene sve vise i vise.

Svega imam, samo vremena nemam.
U subotu sam poslije 7 dana stala kraj svog sporeta i napravila nesto da jedam. Iskreno, nisam imala vremena ni jda jedem u svojoj kuci, a kamoli sta da pravim od jela.
Znala sam da zakazem sastanak sa svojim sinom u rastoranu i da jedemo skupa da bih ga se nagledala. Da, zivimo u istoj kuci. Samo kad ja dodem kuci, on vec spava. A kad ja izlazim iz kuce, on se jos nije probudio.
Dobar je momak. Uci dobro, ide ga dobro gimnazija. Loptu jos uvijek "ganja".
Nema tog pod nebeskom kapom ciji je zivot meni vazniji od njegovog. Ovaj osjecaj razumiju samo majke.
Strpili su smo se svi da budem odsutna na trenutak da bih ostvarila nesto sto ce nas sviju ispuniti osjecajem uspjeha.

Juce je bio taj dan ostvarenja. U dva grada najveca grada u Finskoj slavila se drzavnost zemlje tisucljetnje.
Ja sam glumila u predstavi. U drugom gradu, kojeg zovem jos moj, ucestovala sam u organizaciji i pripremi svega.

Bile su zaista ovo urnebesne sedmice ali juce smo osjetili sve nesto jako lijepo i ponos sto pripadamo jednoj maloj ali progresivnoj naciji.

Neko bi rekao da nije to nista posebno da vjezbas za jednu predstavu. Nije ali samo sto je proba bila 200 km od moje kuce. Nije ako nemas dva posla kao ja. Nije ako te zovu i oni i oni za intervju i rad si da predstavis nasu zemlju u svijetlu. Nije ako te ne zovu da se pocnes baviti politikom i ti si rad da mjenjas svijet.
Eh, da...

Ko ce ti zahvaliti, pita me neko.
Cuj, nikad nista ne radim da mi neko zahvali, nego da se ja osjetim dobro i da drugima bude dobro.

Uglavnom, to je bio razlog odsustva i zelim da vam ga pojasnim jer sam obecala pisati. Ne volim ljude koji nesto obacaju, pa onda to iznevjere.
Ne zelim da budem jedna od njih.
Zelim da citam price obicnih ljudi i da pisem o svom zivotu, pa makar to bilo za nekog nesto bezvezno.

Zivi i zdravi mi bili!

Vasa Maya

ps. bi u Avazu, bi na stranici mojprijedor.com. Prvi put u svom gradu se predstavih ljudima. :)

14.11.2016.

Kahva i torta od jagoda za mene na mom radnom mjestu

cvijece

Vikend sam radila na promovisanju same sebe. Self promotion, rekli bi neki.
U praksi to znaci pisanjem zahvalnica, pomalo socijalne medije i ponajvise face to face.
Dobila sam ponudu za posao iz druge firme.
Razgovarala sam sa jednim gerijatrom.
Napisala sam dvije tri vise o meni. Mozda nesto objavi ova nasa bh medija.
Imala sam i sastanak u bosanskom udruzenju u Helsinkiju.

Slavili smo na poslu moj uspjeh. Buket cvijeca, poklon. Torta od jagoda i kahva. Tipicno finski, a bogami i bosanski. Samo neka je kahva kako treba. Kahva je ta tajna nit sto spaja ove dvije nacije. Ha slavili, ha zalili, ha pobjedili, ha gubili, odmarali ili zurili, uvijek je stoji jedno pitanje: -Hocemo jednu kahvu?
Niko ne stigne ni da odgovori, a ona se vec pravi.

Gledajuci moje slike koje je Sindikat za medicinske sestre objavio na svojoj internetskoj stranici, odlucila sam da pripazim malo na ishranu i bavim se vise kretanjem.



Noviji postovi | Stariji postovi

O MENI
Svakodnevno se razum i srce posvadjaju u meni.
Imam 1544754562 opasnih i dobrih misli na dan,
zilijun prijatelja, a opet nikad rame za plakanje. Nemam buran zivot al' nemam ni dosadan.
Ne uklapam se u plitke svjetske seme. Ne pratim statistike jer njihovi kriteriji za bolji zivot nisu moji. I bez njih se smatram uspjesnom,sretnom i zivom. Zivim...onako, ultra bosanski. Za svoje puste ideje, za cudesa mog zivljenja sto se guzvaju, za moj kofer sjecanja ne ocekujem strucnu procjenu, lektoriranje, pohvale nacije ili sluzbeni uspjeh.
Sve to neka se samo zapise dok je pamcenje frisko.
Ovo je zivotopis pisan iskljucivo za mene ali svako ko zeli je dobrodošao da procita i ostavi komentar!
Hvala na posjeti!

ARHIVA
MOJA ZELJA
Nema ih. Naucila sam lekciju. Pazi sta zelis moglo bi se i ostvariti.

2015
REZIME GODINE 2015

GODINA U FINSKOJ

2017
REZIME GODINE 2016




KONTAKT


mayabosanka@hotmail.com
mayabosanska@gmail.com
FEJSBUK MAHALA

Nijedan dio ovog bloga ne smije se umnozavati, fotokopirati, niti na bilo koji nacin reproducirati i slicno bez autorovog odobrenja.


BROJAC NAFAKE
460020