03.01.2019.

Sve što želim

Znate onu staru, kakav prvi dan Nove godine, takva cijela godina. E pa, moja bi trebala biti puna druženja i čitanja knjiga.

Očarao me još davno.
Iščitavala sam ga u tišini gostinjske sobe, dok je Helsinki brujio iza pritvorenih prozora. To malo pijeska na dlanu ne puštam iz ruku  tri dana. Nosim ga u kuhinju,  spava pored mene, zajedno pijemo kahvu i gledamo filmove. Zalijepio me za slova još prvim rečenicama o Bosni ali i ljudima.

Namjerno sam posljednji par poglavlja ostavila za danas, da me drže čitav dan, ko religiozni tekst.
Posljednje je slovo prošlo kroz moje prste tačno prije par minuta. Mislim o njima, imam pitanja, ne mogu i neću pitat, već ću se strpljivo prepuštat impresijama na ovo snježno jutro, odbijati razmišljati o svojim obavezama, greškama, čežnji i žudnji.
Sve što želim jeste da se naučim izražavat barem desetinu ko on, ko oni njegovi likovi u romanima.

Eto, imam želju, znači živa sam.

"..živ čovjek zamršeniji je od svemira. I dragocijeniji od bilo čega." - Derviš Sušić
31.12.2018.

2018 u brojkama

Radni naslov: 14.  tradicionalne rezime protekle godine Gospodnje u brojkama.
Oficijalni  naslov: Pa-pa Stara!
Podnaslov: Godina prekratnica.

Broj kg: Sluzbeno sam debela!
Broj djece: Jedno.
Broj kucnih ljubimaca: U kuci nijednog. Oko kuce hodaju jezevi, lisice, vjeverice, zecevi, tude macke.
Broj domova: Helsinki je moj dom.
Posjete ljekaru: Previse.
Posjeta zubaru: Jedan godisnji pregled.
Posjeta frizerki:  5
Posjeta kozmeticaru: 2
Posjeta masazeru: 7
Posjeta muzeju:  Neda posjecujem, nego sam pocela i da radim u muzeju.

Posjeta teatru:
12 puta. Najbolja predstava: Moja macka Jugoslavija.
Posjeta policijskoj stanici:  Opis mog posla je takav da sam najmanje tri mjeseca provela u policiskoj stanici i zatvoru. Svaki put kad izadem iz zatvora, ja shvatim vrijednost slobode.
Prisustovanje sudjenu: 7. Raznolikom poslu
Uspjesnost na poslovnom planu:
Broj radnih mjesta: Imam jedno radno mjesto. Radim za 4 firme.
Broj zanimanja: 4. Medicinska sestra, prevoditeljka/tumac, umjetnica, politicarka.
Broj na ziro-racunima: Minus kao na sjeveru Finske zimi.
Broj dionica: Neku vrstu dionickog fonda jos imam.
Broj dobrih investicija: Investirala sam u svoje zdravlje, racuna li se to?!
Broj molbi upucenih Bogu:  Molitva mi vraca nadu u bolje sutra. Da,
Broj grijehova i pokajanja: S obzirom na kolicinu grijeha kojeg napavih u ocima nekih vjernika, ne vjerujem da cu do raja stici.
Broj humanitarnih djela: Najbolje utroseni novac, vrijeme i aktivinosti su one kojima pomazem izbjeglice.
Broj novi mrzitelja mene: Broj nacista i fasista koji me mrze rapidno raste ali ja drukcije ne znam nego da se borim protiv tog zla.

Broj posjeta tudjoj zemlji (osim BiH i Finske): 12. Estonija, Svedska,  Latvija, Litvija, Poljska, Madaraska, Slovacka, Češka, Njemacka, Hrvatska, Spanija, Italija, Vatikan, Francuska, Monako.
Mjesto koje me ocaralo: Nizza. Nekako me posjetilo na neka davna vremena kad sam gledala filmove koji su snimljeni u tom gradu.

Broj dana kada sam zbunila nekoga: Vise od 100, a manje od 200 dana. Nastojim da se ponasam kao jedna normalna odrasla osoba ali mi tesko uspjeva da ne zbunim ljude oko sebe.
Broj dana kada sam bila bar malo ponosna na sebe: Ponosim se na sebe jer i poslije dijagnoze tumora, nisam postala ogorcena. Nisam pala. Ponosna sam jer su  mi i dalje noge cvrsto na zemlji i dalje sam zahvalna za zivot koji zivim.
Broj barikada u mojoj glavi: Nikako ne mogu da shvatim da ljude kojima uspjeh nekog iz njihove nacije znaci poraz.

Najbolji prijatelji: Moj sin. Nema nista bolje do onog kvalitetnog razgovora sa svojim djetetom.. Nema mi nista bolje na ovom svijetu do njegove podrske.
Ljubavni status: Opet sam sama. Tako je mozda najbolje.
Ljudi koji su me ostavili bez daha: Moj brat i moja rodbina, moji prijatelji koji su me podrzali ove teske godine.  
Broj ostvareni ciljeva: Zivot nas nekad tako presjece da imamo samo jednu zelju. Ta zelja je da prezivimo i ozdravimo.
Zapazanja:
Na popravnom sam ispitu iz lekcije slusati svoj instikt i srce. Znate ono moje sto ponavljam godinama. "Zivite svoj zivot kao da vam je svaki dan posljednji jer stvarno ne znate kad vam je posljednji i sta vas ceka iza ugla. Ako ste mladi ne znaci da ste besmrtni. Ako ste zdravi ne znaci da cete to sutra viti i da ce vam pomoci neko cijepo iz proslosti. Ako ste ambiciozni i zivite zivot brzinom svijestlosti, zaustavite malo, provjerite kocnice, stavite kacigu na glavu, okrenite se i pogledajte imate li nekog ko ce vas drzati za ruku kad krene niz brdo. Ako ne znate zaustaviti, znajte kraj ce doci prije vremena, prije kraja puta, prije ravnice i uzitka. Zivite zivot u skladu sa svojim potrebama, a ne potrebama mahale. Ako docekate starost, najvise cete pozaliti sto ste zivjeli zivot koji je neko drugi scenirao, sto se niste usudili biti svoji. Smrt ljudi koji su zivjeli tudi zivot je nesto najstrasnije i zaolsnije sto su moje oci gledale." Eh, to, taj ispit jos nisam polozila. 

Ukratko prosla godina:  U ovoj godini je bilo uspjeha, veselja i smijeha ali na kraju godine sam dozivjela toliki pad da ce mi trebati cijela sljedeca godina da se oporavim. U toj mojoj tragediji, pozitivno je bilo to sto sam se vratila nekom svom izvoru postojanja. Opet sam svoja..

Bilo, proslo je, idemo dalje...

 
Od srca puno zdravlja, mira i uspjeha  u 2019-oj vam zelim!

Vasa Maya BosanSka

26.11.2018.

Ev' me...

Prekidam živopisan razgovor o odlasku u Berlin samo da iscijedim par kapi znoja u obliku riječi. Sijetila sam se blogerske nacije i ovog mog malog kutka. Znam da sam..ali... Ništa zato. Uglavnom, zadnja posjeta zatvoru je iza mene. Leđa su mi podlivena od grčevite sesije tumačenja. Izgledam k'o izbičevani pobunjenik. Gladno i umorno. Podočjaci se "otegli". Zdravlje me izdaje. Sutra započinju pregledi, labarotorije i sva ostala sranja. Raspoloženje mi oscilira, amplitudira, raste i obrušava se. Rekla bih da sam kao one godine odmah poslije rata. Osoba kojoj sam vjerovala me izdala. Sad kad mi je najteže. Je-bi-ga. Al' to je ok, razumije se. Nije prvi put, njemu je opet gore nego meni. Opet sam sama. Ali zaista, ima i dobrih stvari u ovom novembru. Tuga mi tako dobro pristaje. Imam prijatelje za desetku. Čeka me četverocifren iznos na bankovnom računu. Jučer je bio praznik u domovini. Slavilo se. Nevečeer smo gledali prigodan progam BHT iz Vjecnice, pa Partizansku eskadrilu. Srce malo poraste. To je dobro, da. I tako... Šta ima s vama?

04.10.2018.

Tespih na R

Teška vrata zatvora su se zatvorila. Stražar mi je oduzeo mobitel i torbu. Da sam nekome pričala ovo šta mi se dešava, rekao bi da gledam previše kriminalističke filmove.

Sjedim mirno, a svijet, čini mi se, se okreće oko mene. Jasno vidim slike svoje prošlosti, a budućnosti nema. Držim se za stolicu čvrsto jer se bojim da ću se srušiti. Cijelo moje tijelo je ovila jedna misao. Ostati profesionalna, a opet spasiti svoju guzicu. Kaže naš narod da bolesnik ima samo jednu želju.
Eto, meni je Bog dao da se u životu nađem nekoliko puta u situaciji da mi ostane samo jedna želja, a da nisam bolesna.
Između dva tri reda mučnog zapisnika sazdanog od nekoliko kila čiste droge i rječnika koje koriste pravnici da pokažu svu svoju pamet nama običnim smrtnicima, rodila se nada da ću sačuvati svoju slobodu i sigurnost. Jesam li uspjela?

Još jednom mi je stražar vratio mobitel i torbu tog proljetnog dana. Vrata zatvora su se zatvorila. Ja sam izašla iz pakla u svoju svakodnevnicu. Od tada do danas slažem svoje osjećaje na slovo R.
Neka vrsta tespiha za moj mevlud.
O onome što sam prošla šutim. Negdje duboko u sebi trpim strah da ništa više nije kao prije.
Prošle subote jedan telefonski poziv mi je dao do znanja da nije gotovo. Zgužvani papir. Hladna kahva. Nisam najbolje.

Rasipana, razderana, rasparana. Rascijepana, raskrečena, rasčetvorena, razdrapana, rastrgana, razrušena, rastresita, Razorena i ranjiva. Razlivena, raznježnjena, razglađena, razotkrivena, razgolićena, ravnodušna, rasprostranjena, raskrčena, ravnotlačna, ranojutarnje-mračna, raskrvavljena, razvodnjena, razbuktana, rahla, raznolika, ravničarska, ravnolična, rupičasta, razmaknuta, razroka, rakasta, rastrošena. Iskreno, prije godinu dana pola riječi ni sama ne bih znala da postoje ali danas znam šta znače.
Tespih se niže.

Možda bih trebala početi voditi dnevnik.
Samo da se zna da me ima među živima.
13.06.2018.

Novosti na sjeveru kontinenta

Bili u Spaniji. Bi lijepo. Moji se odusevili jer iza njih planine. Ostali bi.
Proslavili smo i Juniorov 20. rodendan.
Bio je to i moj prvi iftar u Spaniji.
Kuci je, ipak, najbolje.
U Finskoj sve fino, rekli bi neki. Kako kome..
Uglavnom, kako je Ramazan jedino sto mislim je hrana. Sve se vrti oko toga. Nekih dubokih misi i nemam.
Zbog ogromne kolicine posla uspjeli smo samo jedan iftar prirediti u dzamiji.
Junior je napravio tortu koju su svi pohvalili.
Ziv i zdrav bio! Nije na mene...

Ne znam da li cete to vama biti novo ali ova toplina na sjeveru kontinenta je ravna cudu. Nije to toliko toplo kad govorimo o visini temperature ali kad vam to grije gotovo 24 sata onda postaje naporno. Kise nismo imali 4 sedmice. Znate kako kazu kako Ramazan pocne, tako ce biti cijeli mjesec. Ovaj period bez kise je izazvao patnju kod zivotinja u obliznjoj prirodi. Ljudi su se aktivirali da pomognu zivotinjama koje nas svakodnevno vesele ili rastuze, po gradu mozete naci zdjelice, tanjire napunjene vodom.
Neki dan je jedan muskarac napisao da ga je djevojka izbacila iz stana jer je uzeo neki skupi tanjir iz njenog servisa, napunio ga vodom i stavio da zivotinje piju.
Pukla ljubav prije nego je tanjir, a covjek zelio biti samo human.
Podrsku smo mu izrazili na FaceBooku.

Jucer je nas grad imao rodendan. Helsinki je iz dana u dan sve ljepsi. Istina, sve nam je jos u izgradnji, pa tako nekad zaluta jer zgrade nicu kao pecurke. Prodes ulicom kojom nisi isao mjesec dana, pa odjednom mislis da si promasio dio grada, a nisi.

Novo je i to da nisam primljena na fakultet. Razlog, prednost daju onima koji nemaju zavrsen fakultet. Opcija mi je da uplatim i da idem kao vanredni student ili da isti zavrsim u nekom gradu na sjeveru. To bi i prijalo.
S druge strane, ne znam ni ja zasto ali osjetila sam neko olaksenje zbog ove odbijenice. Gadno je to kad imas preko 40 godina i ne znas sta bi u zivotu. Neka kriza godina.
Ili se mozda sve svodi na to da brojim dane do Bosne?!
Nije me bilo godinu.
Predugo je.

Hoce ovog ljeta biti blogerska kafa u Sarajevu?

Za ugodan dan saljem vam jednu fotku iz moje avlije;

14.05.2018.

Mali predah u Španiji

Prošla sedmica je bila radno naporna. Ima taj neki običaj, splet okolnosti ili ne znam šta više ali skupe se svi mogući i nemogući poslovi u ta dva tri dana prije odmora. Svi imaju da ti kazu nesto, da poruče ili da pitaju za savjet.. U petak sam poslala nekoliko e-mailova i podvukla sta bi svako od radne grupe mogao da uradi. Čini mi se da sam konačno naučila da podijelim radne zadatke i da vise ne radim sve sama u ime mira u kući. Subota je bila posebna. Mi, ljudi iz sindikata medicinara imali smo sa nekoliko parlamentaraca predsjedništvom ove zemlje razgovor. Bio je to u okviru jednog krstarenja do Taline (Estonija) popraćeno sa obiljem fine hrane i druženja. Ponekad pomislim koliko ide novca na ovakve sastanke ali ako ce to uroditi plodom onda bilo je vrijedno. Borim se za vece radničke plate. Dobar je taj osjeća kad imas mogucnost da kažeš sto misliš ljudima na vlasti i osjećaj da naučiš nesto novo. I eto, konačno predah u nedelju.. Dok pišem ovo sjedim i čekam avion za Alicante. Nisam nikad bila u tom mjestu. Namjera mi je sa mojom familijom provesti 7 dana gledajući u more i odmarajući misli uz nerad. Čitamo se!

06.05.2018.

Lisica na putu

Jutros na putu za posao (jest, radim i vikendom) dok sam vukla dvije torbe od kojih je jedna zenska, a druga puna kojekavih salati (dijetalno idem ovih dana) upratila me lisica.
Nekad se osjecam k'o Crvenkapica na putu do bakine kuce. Nije prvi put da mi se ovo desi ali svaki put mi se noge "oduzmu". Svaki put pomislim da li da potrcim ili da legnem i pravim se mrtva kao iz one price kad mjedvjed dode.
Ostani mirna, ostani mirna, ponavljam samoj sebi.
Lagano sam koracala, ona je isla za mnom, a onda jednom skrenula na drugu stranu i otrcala.
Eh, tu, taj momenat olaksanja, to se pameti.


Inace, toplo nam je. + 17. Vanka smo cijeli vikend.


Stariji postovi

O MENI
Svakodnevno se razum i srce posvadjaju u meni.
Imam 1544754562 opasnih i dobrih misli na dan,
zilijun prijatelja, a opet nikad rame za plakanje. Nemam buran zivot al' nemam ni dosadan.
Ne uklapam se u plitke svjetske seme. Ne pratim statistike jer njihovi kriteriji za bolji zivot nisu moji. I bez njih se smatram uspjesnom,sretnom i zivom. Zivim...onako, ultra bosanski. Za svoje puste ideje, za cudesa mog zivljenja sto se guzvaju, za moj kofer sjecanja ne ocekujem strucnu procjenu, lektoriranje, pohvale nacije ili sluzbeni uspjeh.
Sve to neka se samo zapise dok je pamcenje frisko.
Ovo je zivotopis pisan iskljucivo za mene ali svako ko zeli je dobrodošao da procita i ostavi komentar!
Hvala na posjeti!

ARHIVA
MOJA ZELJA
Nema ih. Naucila sam lekciju. Pazi sta zelis moglo bi se i ostvariti.


REZIME GODINE 2018


MOJA GODINA U FINSKOJ

2019
Januar




KONTAKT
FEJSBUK MAHALA

Nijedan dio ovog bloga ne smije se umnozavati, fotokopirati, niti na bilo koji nacin reproducirati i slicno bez autorovog odobrenja. Salim se, samo vi grabite, kupite. Bice mi drago.


BROJAČ NAFAKE
525213