10.02.2021.

Vakcinisano!

Eto tako, u prosli cetvrtak sam dobila vakcinu protiv korone br.2. marke Pfizer.
Prva vakcina je bila blaga. Malo bola u ruci i neka mucnina.
Druga je bila malkice gore. Mucnina, glavobolja, hladni valovi kroz tijelo, povisena temperatura. A onda, i neki osjecaj da sam izvan svog tjela. Proslo je.
Nadam se da ce ova tura biti dovoljna do kraja pandemije.

Nisam mogla da se ne zamislim gdje sam bila prije godinu dana i koliko smo slobodno zivjeli.
Vracala sam sa iz Beograda i mislila da me virus nikad nece stici. Nisam tad ni mogla da slutim da cu biti medicinska sestra ljudima koji mi umiru pred ocima, da cu se ponovo sresti sa necim sto ce me podjestiti na moju nemoc i ogranicenje.
Negdje na kraju dana tjesila sam se ce proci, a onda i ono kao pravi medicinar da mi jedinstvena prilika za ucenje. Jadna su to utjehe za napacenu dusu u strahu da svojim postupkom ne zarazi cijelu familiju.

Svako jutro stisnem zube i idem na prvu liniju zarista.
Ne smeta mi sto sam sve svoje planove stavila u neki drugi plan.
Necu da kazem da sam umorna, a jesam.
Ne otvaram stranice socijalnih medija zbog straha da ne naåisem neku glupost ili ukradem trun nade ljudima.

Ali ipak, imam i ja svoju zutu minutu.

Ruku na srce,na zivce su mi isli i dalje idu, zalbe  ljudi koji rade od kuce. Sjedite kuci, pijete, jedete, mozete ici u setnju, pusite..pusite i dalje. Popusite vec jednom i prestanite s tim, ne opet sjednica, o nee...zoom..o teams...dajte, molim vas...

A opet, razumijem ih, fali im ta socijalizacija.

Drugo sto ne volim cuti da je ovo povjesno znacajno vrijeme.
Koja glorifikacija uzasa oko nas!?
Mislim, znamo mi sta je ovo, ne morate to spominjati.
Samo sto zelim jeste da izadem posteno i casno iz ovog istorijskog casa.

Borba jos traje ali nade ima. 
Procoi ce i ovo.

Uzdaravlje ljudovi!
Citamo se!




O MENI
Svakodnevno se razum i srce posvadjaju u meni.
Imam 1544754562 opasnih i dobrih misli na dan,
zilijun prijatelja, a opet nikad rame za plakanje. Nemam buran zivot al' nemam ni dosadan.
Ne uklapam se u plitke svjetske seme. Ne pratim statistike jer njihovi kriteriji za bolji zivot nisu moji. I bez njih se smatram uspjesnom,sretnom i zivom. Zivim...onako, ultra bosanski. Za svoje puste ideje, za cudesa mog zivljenja sto se guzvaju, za moj kofer sjecanja ne ocekujem strucnu procjenu, lektoriranje, pohvale nacije ili sluzbeni uspjeh.
Sve to neka se samo zapise dok je pamcenje frisko.
Ovo je zivotopis pisan iskljucivo za mene ali svako ko zeli je dobrodošao da procita i ostavi komentar!
Hvala na posjeti!

PREKO MUTNE VODE DO SLOBODE
2021

JANUAR


MOJA ŽELJA
Nema ih. Naučila sam lekciju. Pazi šta želiš moglo bi se i ostvariti. Jer sa ostvarnom željom valja se nositi.





KONTAKT
FEJSBUK MAHALA

Nijedan dio ovog bloga ne smije se umnozavati, fotokopirati, niti na bilo koji nacin reproducirati i slicno bez autorovog odobrenja. Salim se, samo vi grabite, kupite. Bice mi drago.


BROJAČ NAFAKE
566181