26.11.2020.

Samo da korone vise ne bude...

Zivot jedne medcinske sestre se pretvorio u uzi krug kretanja. Od posla do kuce. Po potrebi odem do prodavnice da kupim nesto hrane i sapun za pranje. Samo sto mi treba. 

Toliko sam umorna poslije radnog dana da sam postala bezvoljna i masim svaka desavanja, ako ima desavanja jos uvijek, u gradu.

Ne izlazim.
Ne osjecam se dobro kad sam medu ljudima.
Jer ljudi ovdje ne mare. Niko gotovo ne nosi masku i ne drzi distancu.


Ponekad se osjecam kao ratnik na prvoj liniji koji ceka da mu donesu pismo da je ugovor o primirju potpisan, pa da se moze vratiti svojoj kuci i nastaviti normalno da zivi. A negdje duboko u sebi zna da to normalno nece vise biti isto.

Kod brata, iako je preselio u novi stan,  nisam bila vise od pola godine.
Iskomplikovalo se. Pokrajinske granice su bile zatvorene u jednom trenu.
Kad sam ja bila slobodna, on je bio u samoizolaciji, a onda obrnuto. Fale mi nase price. Nije isto preko kamera i uzivo s nekim pricati.
Ali opet, zivi i zdravi smo. Bice nekako.


Danas je, ipak, bilo drugacije. Kao i svaki drugi cetvrtak.
Danas sam bila prava politicarka i isla na pravu pravcatu sjednicu.
Ovo je jedini organ u opstini koji ne moze da drzi sjednice putem interneta.
Lijepo sam se obukla. Nasminkala. Kosu plavu rascesljala.
Stavila onu crnu masku sa natpisom I'm Actually Smiling, koju sam kupila u Bosni.

Po povratku kuci pjevusila sam Balasevica samo da rata ne bude, ovaj samo da korone ne bude...

Sutra, ponovo na prvu liniju.
Hoce, proci ce i ovo.

A da, odlucila da otkazem prodaju kuce za proljece. Dok se ovo malo smiri.



O MENI
Svakodnevno se razum i srce posvadjaju u meni.
Imam 1544754562 opasnih i dobrih misli na dan,
zilijun prijatelja, a opet nikad rame za plakanje. Nemam buran zivot al' nemam ni dosadan.
Ne uklapam se u plitke svjetske seme. Ne pratim statistike jer njihovi kriteriji za bolji zivot nisu moji. I bez njih se smatram uspjesnom,sretnom i zivom. Zivim...onako, ultra bosanski. Za svoje puste ideje, za cudesa mog zivljenja sto se guzvaju, za moj kofer sjecanja ne ocekujem strucnu procjenu, lektoriranje, pohvale nacije ili sluzbeni uspjeh.
Sve to neka se samo zapise dok je pamcenje frisko.
Ovo je zivotopis pisan iskljucivo za mene ali svako ko zeli je dobrodošao da procita i ostavi komentar!
Hvala na posjeti!

PREKO MUTNE VODE DO SLOBODE
2021

JANUAR


MOJA ŽELJA
Nema ih. Naučila sam lekciju. Pazi šta želiš moglo bi se i ostvariti. Jer sa ostvarnom željom valja se nositi.





KONTAKT
FEJSBUK MAHALA

Nijedan dio ovog bloga ne smije se umnozavati, fotokopirati, niti na bilo koji nacin reproducirati i slicno bez autorovog odobrenja. Salim se, samo vi grabite, kupite. Bice mi drago.


BROJAČ NAFAKE
566180