Sve što želim
Znate onu staru, kakav prvi dan Nove godine, takva cijela godina. E pa, moja bi trebala biti puna druženja i čitanja knjiga.
Očarao me još davno.
Iščitavala sam ga u tišini gostinjske sobe, dok je Helsinki brujio iza pritvorenih prozora. To malo pijeska na dlanu ne puštam iz ruku tri dana. Nosim ga u kuhinju, spava pored mene, zajedno pijemo kahvu i gledamo filmove. Zalijepio me za slova još prvim rečenicama o Bosni ali i ljudima.
Namjerno sam posljednji par poglavlja ostavila za danas, da me drže čitav dan, ko religiozni tekst.
Posljednje je slovo prošlo kroz moje prste tačno prije par minuta. Mislim o njima, imam pitanja, ne mogu i neću pitat, već ću se strpljivo prepuštat impresijama na ovo snježno jutro, odbijati razmišljati o svojim obavezama, greškama, čežnji i žudnji.
Sve što želim jeste da se naučim izražavat barem desetinu ko on, ko oni njegovi likovi u romanima.
Eto, imam želju, znači živa sam.
"..živ čovjek zamršeniji je od svemira. I dragocijeniji od bilo čega." - Derviš Sušić
