04.10.2018.

Tespih na R

Teška vrata zatvora su se zatvorila. Stražar mi je oduzeo mobitel i torbu. Da sam nekome pričala ovo šta mi se dešava, rekao bi da gledam previše kriminalističke filmove.

Sjedim mirno, a svijet, čini mi se, se okreće oko mene. Jasno vidim slike svoje prošlosti, a budućnosti nema. Držim se za stolicu čvrsto jer se bojim da ću se srušiti. Cijelo moje tijelo je ovila jedna misao. Ostati profesionalna, a opet spasiti svoju guzicu. Kaže naš narod da bolesnik ima samo jednu želju.
Eto, meni je Bog dao da se u životu nađem nekoliko puta u situaciji da mi ostane samo jedna želja, a da nisam bolesna.
Između dva tri reda mučnog zapisnika sazdanog od nekoliko kila čiste droge i rječnika koje koriste pravnici da pokažu svu svoju pamet nama običnim smrtnicima, rodila se nada da ću sačuvati svoju slobodu i sigurnost. Jesam li uspjela?

Još jednom mi je stražar vratio mobitel i torbu tog proljetnog dana. Vrata zatvora su se zatvorila. Ja sam izašla iz pakla u svoju svakodnevnicu. Od tada do danas slažem svoje osjećaje na slovo R.
Neka vrsta tespiha za moj mevlud.
O onome što sam prošla šutim. Negdje duboko u sebi trpim strah da ništa više nije kao prije.
Prošle subote jedan telefonski poziv mi je dao do znanja da nije gotovo. Zgužvani papir. Hladna kahva. Nisam najbolje.

Rasipana, razderana, rasparana. Rascijepana, raskrečena, rasčetvorena, razdrapana, rastrgana, razrušena, rastresita, Razorena i ranjiva. Razlivena, raznježnjena, razglađena, razotkrivena, razgolićena, ravnodušna, rasprostranjena, raskrčena, ravnotlačna, ranojutarnje-mračna, raskrvavljena, razvodnjena, razbuktana, rahla, raznolika, ravničarska, ravnolična, rupičasta, razmaknuta, razroka, rakasta, rastrošena. Iskreno, prije godinu dana pola riječi ni sama ne bih znala da postoje ali danas znam šta znače.
Tespih se niže.

Možda bih trebala početi voditi dnevnik.
Samo da se zna da me ima među živima.
O MENI
Svakodnevno se razum i srce posvadjaju u meni.
Imam 1544754562 opasnih i dobrih misli na dan,
zilijun prijatelja, a opet nikad rame za plakanje. Nemam buran zivot al' nemam ni dosadan.
Ne uklapam se u plitke svjetske seme. Ne pratim statistike jer njihovi kriteriji za bolji zivot nisu moji. I bez njih se smatram uspjesnom,sretnom i zivom. Zivim...onako, ultra bosanski. Za svoje puste ideje, za cudesa mog zivljenja sto se guzvaju, za moj kofer sjecanja ne ocekujem strucnu procjenu, lektoriranje, pohvale nacije ili sluzbeni uspjeh.
Sve to neka se samo zapise dok je pamcenje frisko.
Ovo je zivotopis pisan iskljucivo za mene ali svako ko zeli je dobrodošao da procita i ostavi komentar!
Hvala na posjeti!

ARHIVA
MOJA ZELJA
Nema ih. Naucila sam lekciju. Pazi sta zelis moglo bi se i ostvariti.


REZIME GODINE 2015
REZIME GODINE 2016

MOJA GODINA U FINSKOJ

2018
Oktobar




KONTAKT
FEJSBUK MAHALA

Nijedan dio ovog bloga ne smije se umnozavati, fotokopirati, niti na bilo koji nacin reproducirati i slicno bez autorovog odobrenja. Salim se, samo vi grabite, kupite. Bice mi drago.


BROJAČ NAFAKE
509753