10 najmanjih kuca na svijetu

Kuca je tamo gdje je srce. U ove kuce, meni se cini, da vise i ne moze stati.

10 njamanjih kuca na svijetu!

Meni nikad nije bilo jasno zasto mi  Bosanci gradimo tako ogromne kuce. Dugo sam vjerovala da ce se nesto promjeniti poslije rata, da ce svijet konacno poceti graditi onoliko koliko mu je potrebno i da ce doci do nekog osvjescenja o sacuvanju prirode, o prolaznosti svega, da ce se javiti potreba za izgradnji sistema i skupljanju neceg vrijednijeg od betonskih zidova…Oh, ne!

U Bosni, bar u mom kraju, ako nemas trospratnicu i nekako te svi cudno gledaju, zagledavaju u stilu …mah, da ne pricam. Drugo, sto ne razumijem, jeste da svi nekako grade te svoje domove uz samu cestu, po mogucnosti da jedan cosak bude na cesti. Uglavno, izgradnja te kuce traje godinama, pa susjedi imaju osjecaj da su non-stop na gradilistu. U redu, razumijem, nema se sredstva, nacin zivljenja je drugaciji ali, priznacemo svi, da ljudi grade vise nego im treba. I tako, jedva uspiju jadni sagraditi tu zidanicu, vec razmisljaju o renoviranju iste ili ih doceka neka vrste nerece, ne daj Boze, rat.

Imajuci na umu da su nasi preci nisu sebi gradili ni bogomolje da bi mi ovakvu prirodu, pitam se odkud nam ta potreba za ogromnim stanbenim ustanova koje ne griju dusu i nemaju smisla?! Je li to onaj inat svakom mogucem unistenju ili samo pohlepa i zavidnost? Mozda je samo duh vremena u kome zivimo, postali smo zrtve kojekvih reklama i zapadnog nacina zivljenja.

Prica se kakve kuce, takvi ljudi. Ako je to istina, kakvi smo mi Bosanci?! Nedovrseni, van svake logike, nesposobni da odredimo svoje granice i budemo svoji, preslabi da kazemo "ne" glupostima koje nam namecu drugi i da obezbjedimo ljepsi zivot za buduce generacije, sebicni i pohlepni u nadi da ce nas svako zlo zaobici, unistavamo svoje juce prije nego znamo da li ista ima korisno od toga za nase sutra…

 

Nano House

 

 

mayabosanska
Zivim na sarafu globusa. Svakodnevno se razum i srce posvadjaju u meni. Imam 1544754562 opasnih i dobrih misli na dan, zilijun prijatelja, a opet nikad rame za plakanje. Nemam buran zivot al' nemam ni dosadan.

12 komentara

  1. U pravu si Maya,grade se kuce ne radi sebe nego radi komsija,susjeda.Da on ima,a ja nemam.A jos gore oni koji zive vani u domovini naprave trokatnicu a u nju dodu samo jednom u godini.I prode im zivot stvarajuci svoju kucu a svaki desetak godina renovirajuci.Stvarno to ne razumijem da ljudima zivot cine materijalne stvari,zidovi.

  2. Dobar post. A kakvi smo ljudi? Ma nemamo mi pojma kakvi smo jer ne zelimo da zavirimo u sebe i da vidimo sta nas cini sretnim. Isto kao da se bojimo da budemo sretni… Nama je najlakse da se povijemo kako vjetar puse i uradimo ono sto mislimo da okolina od nas ocekuje. A okolina se ovdje cesto mijenja, pa ti vidi kakvi smo:))

  3. super post majo!

    kako sa kućama, tako i sa stanovima.
    evo našeg primjera. kad smo kupovali stan svi su nam govorili: malo vam je, treba vam još jedna soba, ovo vam je stan, aha, samo to? nema više? nema još soba? a đe ćete staviti ovo, đe ćete staviti ono, da imate sad još jedan slobodan zid mogo bi na njega američki plakar…nevjerovatno je kako ljudi gledaju na svoj životni prostor kao na nešto što se mora ispuniti stvarima od vrha do dna da bi se u njemu kao udobno živjelo. moraš imati još jednu sobu da u nju staviš veliki američki plakar da bi u plakar mogao staviti još stvari. niko ne konta: čekaj malo, a šta će meni još stvari?
    a da ne govorim o kreditu: za sedam godina samo ga trebali otplatiti, to je bio maksimum koji smo sebi dali, igrom slučaja otplatili smo ga za pet.

    kod nas je većina stana ili kuće pokazatelj da si se snašao u životu. ako nemaš pokazati ono šta okolina želi da vidi kao da nisi ni živio, ni radio.

  4. madeinvares tako nekako, cijeli zivot pate zbog zidova, tuzno!

    deni, valjda su ljudi gladni ili su previse gledali americke serije, sta ja znam, samo i tuzno i smjenso!

    zlaja 🙂
    uSvijetu 🙂
    zvone kao da nemamo svoje ja, nestabilni smo, imas pravo savijamo se kao sto vjetar puse..

    Cekerusa, ja ne razumjem koliko ljudi sebi daju za pravo u bosanskoj sredini dat i odredjuju zivot, njegov smjer. vecini ljudi je velicina kuce pokazitelj uspjeha jer im je prodata ta vizija da to mojraju imati i da ce tad biti sretni. mada, vjerujem da se desavaju neke promjene kako u svijetu, tako i kod nas.

    marjan 😀 😀 nasmija me pravo sa ovom goluvarnike nadjidjaju…hahaha

    lunjo grlim!
    eight i ja volim manje kuce, ugodnije je, lakse zagrijati i ocistiti 🙂

Komentariši