04.09.2017.

Bajram @ kod.nas

September je svečano zakucao na vrata. Bajram. Baklavu nisam pravila.
Nisam imala ni slobodan dan. Na neke stvari ne možeš da utječeš sve i da hoćeš. Neko je davno dogovorio protivpožarnu obuku. Iako je ovo moja treća obuka ove godine, ja nisam mogla izostati jer sam odgovorna za protivpožarnu zaštitu na poslu. Zgodan vatrogasac je nastojao objasniti grupi žena sve što ih je zanimalo. Meni je na kraju uručio svoju e-mail adresu.
- Cure, 5 eura svaka i dajem vam adresu, povičem u svlačionici.
Uslijedio bezobrazni govor i glasan smjeh žena pomiješan sa požudom da se osvete muškarcima za sva poniženja u prošlim vremenima.

Razmjenite čestitke i poklone, izljubite svoje voljene. Ja svoje vodim u Rim u oktobru. Ne kupujem i ne darivam više materijalne poklone. Sevdah u kući. Zahvalna sam dragom Bogu za ukazano dobro koje me prati zadnju godinu dana. Kad čovjek prolazi puno i prođe kroz pakao, onda zna cijeniti i uživati u svakodnevnom životu.
Navečer sam izašla u grad sa Tanjom. Bio je to prvi izlazak poslije odmora u Bosni. U gradu smo srele Slovence koji su došli da bodre košarkašku reprezentaciju svoje zemlje na kvalifikacijama za Europsko prvenstvo.
Ispričali smo se kao rođeni, a ponajviše se žalili da je u onoj zajedničkoj domovini bilo sve bolje.
Po povratku kući, u sitnim satima, navratismo kod Mustafe na željezničkoj stanici i kupismo baklavu.

Drugi dan Bajrama smo proveli sa porodicom mog brata. Nije mi teško u jednom smjeru voziti 200 km da provedem trenutak s dragim ljudima.

Treći dan Bajrama je nedelja. Moj sin je imao utakmicu. Fudbal je ušao u moj život i pobrkao sva pravila i proširio vidike kroz moj novčanik.
Izgubiše.
Poslije podne sam provela kod svoje prijateljice. Proslavile smo Bajram na svoj način. Puno ženske priče, kolača i smijeha.


Danas je ponovo nova hefta, nova nafaka i radni dan.

Ja sam na posao zakasnila sat vremena. Junior je imao ispit iz biologije. Tema; genetika. Popodne opet ima utakmicu. Ovaj put za školski tim. Dva sam gola dao, da im nije mene propali bi. Hvali se na sva usta. Ja jedem komad baklave i mislim se, neka je i ovaj Bajram prošao jer sve me to uznemiri i podsjeti na ljude koje više nemam. Podsjeti me na mjesto u kome ne mogu biti ravnopravna i prihvatljiva ovakva kakva jesam, a u istom sam rodjena.


O MENI
Svakodnevno se razum i srce posvadjaju u meni.
Imam 1544754562 opasnih i dobrih misli na dan,
zilijun prijatelja, a opet nikad rame za plakanje. Nemam buran zivot al' nemam ni dosadan.
Ne uklapam se u plitke svjetske seme. Ne pratim statistike jer njihovi kriteriji za bolji zivot nisu moji. I bez njih se smatram uspjesnom,sretnom i zivom. Zivim...onako, ultra bosanski. Za svoje puste ideje, za cudesa mog zivljenja sto se guzvaju, za moj kofer sjecanja ne ocekujem strucnu procjenu, lektoriranje, pohvale nacije ili sluzbeni uspjeh.
Sve to neka se samo zapise dok je pamcenje frisko.
Ovo je zivotopis pisan iskljucivo za mene ali svako ko zeli je dobrodošao da procita i ostavi komentar!
Hvala na posjeti!

ARHIVA
MOJA ZELJA
Nema ih. Naucila sam lekciju. Pazi sta zelis moglo bi se i ostvariti.

2015
REZIME GODINE 2015

GODINA U FINSKOJ

2017
REZIME GODINE 2016




KONTAKT


mayabosanka@hotmail.com
mayabosanska@gmail.com
FEJSBUK MAHALA

Nijedan dio ovog bloga ne smije se umnozavati, fotokopirati, niti na bilo koji nacin reproducirati i slicno bez autorovog odobrenja.


BROJAC NAFAKE
469485