10.05.2017.

89 dan

Nisam isla za vikend u demo. (tako zovemo mjesto kod glavne zeljeznicke gdje su demostracije).
Radila sam za vikend. Imala sam za obvezu da ispunim i prijavu za porez na dohodak. Toliko toga za izracunati i potraziti za povrat novca iziskuje snagu mozga.
Juce je bio 89. dan. Otisla sam da pozdravim sve.
Zatekla sam dvije Finkinje koje su po prvi put ovdje. Razgovarale smo o podrsi koju pruzamo izbjeglicama i nacinu na koji moze svako od nas da pomogne. Govorile smo  i o susjednim satorima koji se suprostavljaju svakom ko izgleda malo drukcije nego onako kako oni smatraju da treba da izgleda prosjecni Finac.
Naime, njihove demostracije bice prekinute jer nasilje i prljavstvina koju oni imaju za hobi krse javni red i mir.
Pobijedila sam i svoj strah od pokusaja pricanja na ruskom jeziku. Ostao mi je taj strah iz osnovne skole. Imali smo grubu nastavnicu ruskog.
Kahva, koju nisam ni porucila, stigla je. S mlijeko. Bez secera.
Ja nikad necu znati ovaku vrstu gostoprimstva primjeniti u paksu.

Umorna sam, ali drzim se.
- Please, take care...we need you.


Ovo su novi ali stari krugovi kojim se krecem. Nekome nevazni ali meni je ovo spona za prosirenje mojih ljudskih vrijednosti i duznost da branim one koji su u istom polozaju u kojem sam ja bila prije cetvrt vijeka.
Svako od nas bi trebao s vremena na vrijeme zateci svoje ja u nekoj nepoznatoj sredini. Ponovo da se upozna sam sa sobom.
Na pitanje, kako ja ne mogu da se drzim tih "torbica-dugi nokti" traka i odkud da sam ovakva mogu samo da ponovim ono sto godinama govorim;
"Mene nisu vaspitali da budem ovakva.
Moji glavni vaspitaci nisu imali skoro nikakve posebne ambicije vezane za mene. Ni moji roditelji, ni okolina, ni sistem u kome sam rasla, niti je ijedna drzava kroz koju sam prosla imala bilosta razlicito ponuditi...
Od mene se trazilo da bez ikakvog zaljenja odradim osnovno, srednje i visoko obrazovanje sa solidnim uspjehom, da se udam i rodim dvoje-troje djece, da radim na istom radnom mjestu do kraja zivota, kupim kucu, kola i imam normalne godisnje odmore, regres, da vikednom  i praznicima posjecujem porodicu i u medjuvremenu uzgajem cvijece i zacine.
Ne zamjeram nikome na tom scenariju.
Zvuci divno, ispunjeno je ljubavlju i sigurnoscu ali nije to za mene.
Mene neka sasava sila tjerala da sve te tudje snove i projekte srusim i gradim svoju zivotnu pricu kako meni pase."

O MENI
Svakodnevno se razum i srce posvadjaju u meni.
Imam 1544754562 opasnih i dobrih misli na dan,
zilijun prijatelja, a opet nikad rame za plakanje. Nemam buran zivot al' nemam ni dosadan.
Ne uklapam se u plitke svjetske seme. Ne pratim statistike jer njihovi kriteriji za bolji zivot nisu moji. I bez njih se smatram uspjesnom,sretnom i zivom. Zivim...onako, ultra bosanski. Za svoje puste ideje, za cudesa mog zivljenja sto se guzvaju, za moj kofer sjecanja ne ocekujem strucnu procjenu, lektoriranje, pohvale nacije ili sluzbeni uspjeh.
Sve to neka se samo zapise dok je pamcenje frisko.
Ovo je zivotopis pisan iskljucivo za mene ali svako ko zeli je dobrodošao da procita i ostavi komentar!
Hvala na posjeti!

ARHIVA
MOJA ZELJA
Nema ih. Naucila sam lekciju. Pazi sta zelis moglo bi se i ostvariti.

2015
REZIME GODINE 2015

GODINA U FINSKOJ

2017
REZIME GODINE 2016




KONTAKT


mayabosanka@hotmail.com
mayabosanska@gmail.com
FEJSBUK MAHALA

Nijedan dio ovog bloga ne smije se umnozavati, fotokopirati, niti na bilo koji nacin reproducirati i slicno bez autorovog odobrenja.


BROJAC NAFAKE
462893