06.05.2017.

85 DANA

Moje ime je...
Ja dolazim iz...

Moje ime nije važno. Nije bitno ni moje porijeklo, ni boja kože, ni vjera, ni profesija.
Ustvari, ja se borim da to ne bude nikome od nas važnije od onoga što se u grudima kruni i bistrinom mozga razluči.
Nervozno cupkan ispred šatora. Osjećam ljutnju zbog ovog što nam se dešava. U grlu me guši žeđ za pravdom. Ruke mi drhte od straha jer sve sam ja ovo već jednom prošla.

85. dan. Mi hrabro čuvamo srce ovog grada. Ako izgubimo ovu tačku, izgubismo civilizaciju i ljudskost.
Sinoć su pretukli tri momka. Odvezli smo ih u hitnu pomoć. Jutros su se vratili iz bolnice.
Lavovski vodimo medijski rat. Činjenicama i naučnim radovima suprotstavljamo se vladinim odlukama. Umjetničkim djelima govorimo da ne postupaju pravedno.
Sa ono malo para kupujemo hranu i ogrijev. Hladno proljeće nam je izvukli više nego smo mislili.
Katri je slomljena. Vidim joj na licu. Književnica i umjetnica.
- Da imam cigaretu sad bih zapalila. Hajd' sjedi kraj mene. - govori mi kroz zube.
- Loše mi je. - kažem naglas.
- Ne pišem više. Ne pravim rukama. Ne mogu da se skocentrisati.
- Naravno da ne možeš jer mi se sada borimo za život. - mumljam.
- Naš prijatelj je bio žedan. Policajac mu nije dao vode. - govori mi kroz plač.
- Eh, to je, kad mi u Finskoj nemamo vode nego samo nekoliko tisuća jezera. - pokušavam da je nasmijem.
- Hvala ti, draga moja prijateljice.
- Hvala tebi za mir koji mi pružaš. - i zaista mislim tako. Moj bosanski ljuti gen se budi, naviru sjećanja rata ali ona me smiruje.

Sjedimo i šutimo.
Sekunde se pretvaraju u minute sporo. Nema ni galebova. Primjećujem da sunce grije, a njegova toplotna ne dopire do našeg srca.

Iz susjednog, protivničkog šatora šalju nam propagandne letke po uljezu. Na njihovoj strani piju alohol i pripremaju večernji degenek u obliku napada na izbjeglice.
85 dana demonstracije traju na glavnoj željezničkoj stanici u Helsinkiju.


Fotografija korisnika/ce NoUr M Jamal.


Fotografija korisnika/ce Edina Bilajac.

 

5.5.2017 Helsinki

O MENI
Svakodnevno se razum i srce posvadjaju u meni.
Imam 1544754562 opasnih i dobrih misli na dan,
zilijun prijatelja, a opet nikad rame za plakanje. Nemam buran zivot al' nemam ni dosadan.
Ne uklapam se u plitke svjetske seme. Ne pratim statistike jer njihovi kriteriji za bolji zivot nisu moji. I bez njih se smatram uspjesnom,sretnom i zivom. Zivim...onako, ultra bosanski. Za svoje puste ideje, za cudesa mog zivljenja sto se guzvaju, za moj kofer sjecanja ne ocekujem strucnu procjenu, lektoriranje, pohvale nacije ili sluzbeni uspjeh.
Sve to neka se samo zapise dok je pamcenje frisko.
Ovo je zivotopis pisan iskljucivo za mene ali svako ko zeli je dobrodošao da procita i ostavi komentar!
Hvala na posjeti!

ARHIVA
MOJA ZELJA
Nema ih. Naucila sam lekciju. Pazi sta zelis moglo bi se i ostvariti.

2015
REZIME GODINE 2015

GODINA U FINSKOJ

2017
REZIME GODINE 2016




KONTAKT


mayabosanka@hotmail.com
mayabosanska@gmail.com
FEJSBUK MAHALA

Nijedan dio ovog bloga ne smije se umnozavati, fotokopirati, niti na bilo koji nacin reproducirati i slicno bez autorovog odobrenja.


BROJAC NAFAKE
462893