Arhivski post za sve one koji nose Sarajevo u srcu
Gledam sliku i smijem se.
O draga sjecanja..
Pricati o Sarajevu se ne moze tek tako jer ne postoje atributi da opisu tu ljepotu i taj duh.
Ne moze se o tom napisati roman, ni pjesma.
A da nije tako ne bi ljudi toliko o njemu pisali, i uvijek imati osjecaj da se opet nesto zaboravilo reci. To se moze samo osjetiti.
Taj grad je opasan kao droga. Kad jednom dodjete, budite sigurni da to nece biti samo taj put. Ostacete vezani za njega i stalno cete mu se vracati.
Oni sto su ga napustili prije mnogo godina pate za njim, cim pate znaci da im je bilo dobro u njemu.
Moja draga prijateljica me budila njeznim rijecima.
- Ako zelis upoznati malog sarajevskog covjeka ostani bar jednu heftu. A ako mislis ostati pripremi puno para jer ima svega, a tog nema. Ima i golubljih jaja i pticijeg mlijeka. Upoznaj raju. A oni koji misle kako je Sarajevo izgubilo raju, vjerovatno su otisli na pocetku rata iz njega, pa nose sjecanja na neka druga vremena. Neka njih sa njihovim sjecanjima, nama je i ovako lijepo, radovati se i biti sretni i bez icega. Sarajevo je sve svima dalo. Ima li ista ljepse od toga. Ljudi se jesu promjenili u zadnjem desetljecu ali se nisu otudjili. Mnogi ne bi prezivjeli sto taj grad jeste. To treba postovati. Rane su jos uvijek svjeze. Juce su pucali na nas a danas bi da zive s nama kao da nisu. A sutra bi opet kao juce. Trebas znati da se raja ne bavi popisom stanovnistva.
Pokazacu ti sa nekim svojim haremskim ljepoticama ovaj grad. Draga ti znas da je cudan insan zena, narocito ova nasa neuracunljiva vrsta, bosanski tip. Nikad ne znas s njim hoce li te pljunuti ili poljubiti. I sto je najgore, nema nikakvog znaka po kojem bi se mogla naciniti bilo kakva prognoza o buducem kretanju pljuvacke, jer u Sarajevu je tanka granica sto spaja i razdvaja. A momci sluze za motanje kao sajlu, znam da ces me tako bolje razumijeti. Ti si dama baushtelka. Je l’ tako?!
Krenuli smo sa Ilidze tramvajem. Linija 3. Do zadnje stanice, Bascarsija. Tu pocinje turizam grada. Normalno da nismo imali kartu. Srela nas je i revizija.
Nimalo iznenadjena sarajevska djevojka je glasno govorila.
- Nemoras zvati drotove, ja cu. Moj stari radi tamo.
- Dobro, sad prodji. Nemoj nista zvati.
Ja nisam pricala taj put bosanski. Ja sam kobajagi strankinja u ovom gradu.
- Joj budale, povjerovala. Znimljiv je ovaj javni prevoz ovdje. Interesna grupa
su tramvajski dzeparosi i ako ih zelis upoznati kupi onog tankog toalet papira i
stavi ga u straznji dzep od farmerki i obavezno Bascarsija - Ilidza u tramvaju
koji je dupke pun.
Elem, kad usla u prvi taxi i vidjela brojke na taximetru nije mi vise paloi na pamet pitati za gradski prevoz i slicne gluposti. U Sarajevu je taxi najetabliranija socijalna institucija, za njih vrijedi ono sto se na zapadu kaze na reklami za policajce - tvoj prijatelj i pomagac. Ako ti se desi da ti nesto zatreba, ti samo zaustavi prvi taxi i reci taxisti sto ti je na dusi. Jos ce te i odvesti tamo gdje ti dusa zeli, baska sto ce ti znati tacno navesti imena ulica od turskog vakta na ovamo plus nabrojati sve objekte koji su tu bili, sada stoje ili su trebali biti.
Rekla sam joj da sam gladna.
- Princeza, sto se tice klope, ne boj se, u Sarajevu ni u ratu nije niko ostao
gladan, nace se nesto i za tebe, ako nista ostalo je mlijeka u prahu i
trumanovih jaja iz francuske humanitarne. Cevape kod Zelje cemo jesti kasnije.
Ti samo to znas. Pravi turista.
Meni je jako draga inat kuca, sto zbog karakterne osobine prvog vlasnika, sto zbog famozne hrane, fantasticne arhitekture i onog jedinstvenog pogleda na Vratnik i Jajce kasarnu. Imaju orijentalnu kuhinju, a nakon nekoliko tepsija raznih pita i domaceg jogurta koji serviraju u zemljanim posudicama moze ti se desiti da ti se pocne prividjati Brad Pitt.
Znam da ti volis onu talijansku pa te sad upozoravam. Nemoj da ti se ni slucajno desi da udjes u jedan talijanski restoran koji se nalazi u prolazu na Titovoj preko puta Sipada, prvo sto ce te odrati kao Kirka Douglasa za Olimpijadu, a drugo sto ces cijelo vrijeme morati da gledas u fotografiju Billa Clintona na zidu kako ocima jede sve sa stola. Eh, sad ce ona zbog Clintona otici tamo..Nccc.
Htjela sam znati kako je prosao fashion-week, sto ce se nositi iduce godine, a i malo smekati frajere te smo sjele u pendzer Metropolisa - to ti je na Titovoj ulici. Drugi put sam izasla sama i taj Metropolis pobrkala sa Imperijalom pa sam pala u jednodnevnu depresiju sto zbog loseg osvjetljenja, sto zbog nekakvih cura. Ja uvijek zabasam.
Isto vece sam se zaznula i rekla prodavacici 10 KM, umjesto cener.
-Diva ove ba.. smjesli su se neki momci.
Nisam propustila ni cuveni stadion Grbavica. Tu se igra najljepsi fudbal na svijetu. Stala sam na tribine, udahnula zrak i osluhnula melodiju tekme. Promukla! Siber bio otvoren, ebi ga!
Produlizi smo u obliznju slasticarnu Palma. Imaju dobre kolace. Nema ih Europa. Nocni zivot je divan. Treba reci ljudima da ovdje svakako imaju sta vidjeti. Treba reci da su Sarajlije susretljive i tople duse, znaju se provoditi i uzivati u zivotu. Prosetati Sarajevo znaci ostjetiti puls zivota.
Zasto je Sarajevo takvo kakvo jest?
Mozda zato ste se hrani ljubavlju.
Uostalom kao i cijela Bosna.Jedva cekam da ga ponovo vidim...
