10.02.2021.

Vakcinisano!

Eto tako, u prosli cetvrtak sam dobila vakcinu protiv korone br.2. marke Pfizer.
Prva vakcina je bila blaga. Malo bola u ruci i neka mucnina.
Druga je bila malkice gore. Mucnina, glavobolja, hladni valovi kroz tijelo, povisena temperatura. A onda, i neki osjecaj da sam izvan svog tjela. Proslo je.
Nadam se da ce ova tura biti dovoljna do kraja pandemije.

Nisam mogla da se ne zamislim gdje sam bila prije godinu dana i koliko smo slobodno zivjeli.
Vracala sam sa iz Beograda i mislila da me virus nikad nece stici. Nisam tad ni mogla da slutim da cu biti medicinska sestra ljudima koji mi umiru pred ocima, da cu se ponovo sresti sa necim sto ce me podjestiti na moju nemoc i ogranicenje.
Negdje na kraju dana tjesila sam se ce proci, a onda i ono kao pravi medicinar da mi jedinstvena prilika za ucenje. Jadna su to utjehe za napacenu dusu u strahu da svojim postupkom ne zarazi cijelu familiju.

Svako jutro stisnem zube i idem na prvu liniju zarista.
Ne smeta mi sto sam sve svoje planove stavila u neki drugi plan.
Necu da kazem da sam umorna, a jesam.
Ne otvaram stranice socijalnih medija zbog straha da ne naåisem neku glupost ili ukradem trun nade ljudima.

Ali ipak, imam i ja svoju zutu minutu.

Ruku na srce,na zivce su mi isli i dalje idu, zalbe  ljudi koji rade od kuce. Sjedite kuci, pijete, jedete, mozete ici u setnju, pusite..pusite i dalje. Popusite vec jednom i prestanite s tim, ne opet sjednica, o nee...zoom..o teams...dajte, molim vas...

A opet, razumijem ih, fali im ta socijalizacija.

Drugo sto ne volim cuti da je ovo povjesno znacajno vrijeme.
Koja glorifikacija uzasa oko nas!?
Mislim, znamo mi sta je ovo, ne morate to spominjati.
Samo sto zelim jeste da izadem posteno i casno iz ovog istorijskog casa.

Borba jos traje ali nade ima. 
Procoi ce i ovo.

Uzdaravlje ljudovi!
Citamo se!




07.01.2021.

Iduce sedmice korona vakcinacija

Juce smo dobili obavjest da cemo iduce sedmice dobiti vakcine. Svi medicinski radnici ovog grada do kraja mjeseca ce biti vakcinasani.
- Moramo li mi to? -pita kolegica koja se boji i bubmare.
- Zakon nikog ne primorava ali preporucuje se svima.

Ja nisam neki zagovornik vakcinacija ali svaku uredno primim. Nisam imala nikad neki poseban osjecaj prema istim. Ova je, ipak, drukcija od svih. Cekam je kao ozblo sunce, kao nadu u bolje sutra.

Radujem se.


02.01.2021.

Januar

Jutros me odraz u zrcalu toliko zaprepastio da sam jedva procijedila afirmativnu parolu
"Srećo, dobra si!". Jedva.


U zadnje se vrijeme šopam afirmativnim parolama jer je vrag odnija šalu, pa se bojim da će i zdravlje, i nema mi druge osim postat pozitivna i dobra.

Ruku na srce, bolje bit dobra, nego bolesna.

Drugi je dan januara. Ljudi su odahnuli jer je konačno prošlo 2020 ludilo.
Dok gledam kroz prozor prazne uluce grada hvata me nešto na granici prvog dana menge i prvog dana gripe (žene će znati); a nije mi prvi dan-ičeg. Pomalo zebem od skore budućnosti i nade. Nisam neko ko zagovara povratak u prošlost  i prije je sve bilo bolje ali voljela bih sad da se vratimo na staro, u onaj vakat prije korone.

01.01.2021.

2020

Radni naslov: 15.  tradicionalne rezime protekle godine Gospodnje u brojkama.

Oficijalni  naslov:  Anno domini 2020. Godina COVID19

Podnaslov: Ja godine tobejarabi.

 

 

Broj kg: Sjedi kuci i kila 10 visak-

Broj djece: Jedno.

Broj kucnih ljubimaca: Jedna fina starija dama labradorka. Oko kuce stara raja. Jezevi, lisice, vjeverice, zecevi, tude macke i ostaa raja.

Broj domova: 3. Dva u Helsinkiju i jedan u Sanskom Mostu. 

Posjete ljekaru: 3

Posjeta zubaru: 0

Broj covid19 testova; 2 negativna

Posjeta frizerki:  6

Posjeta kozmeticaru: 2

Posjeta masazeru: 1

Posjeta muzeju:  5. Fotografiska Talinna, Nacionalni muzje Beograd. Amos Rex Helsinki.

Posjeta teatru: 4 . Nekoiliko online. Ulazak sa maskama i distancom me ispametio.

Broj koncerata; Sve online.

Posjeta policijskoj stanici: Pocetkom godine nekoliko.

Uspjesnost na poslovnom planu:  Bolje nego sto sam ocekivala

Broj radnih mjesta: 2. Smanjila sam.

Broj zanimanja: Student sluzbeno. Ostalo: medicinska sestra, prevoditeljka/tumac, umjetnica, politicarka.

Broj na ziro-racunima: Pozitivna nula

Broj dionica: Par dionica, tu i tamo.

Broj dobrih investicija: Investirala sam u nekretnine.

Broj molbi upucenih Bogu:  Zahvalna sam dragom Bogu sto jesmo svi zdravo i na sigurnom.

Broj grijehova i pokajanja: S obzirom na kolicinu grijeha kojeg napavih u ocima nekih vjernika, ne vjerujem da cu do raja stici.

Broj humanitarnih djela: Pomogla sam jednoj porodici da casno ukopa svoju sestru u Finskoj dok su oni ”zatvoreni! u Spaniji.

Broj novi mrzitelja mene:  Ne brojim. Bice da je ovo jedina brojka koja je u konstantom porastu.

 

Broj posjeta tudjoj zemlji (osim BiH i Finske): 13. Srbija, Estonija, Latvija, Livenija, Poljska, Slovacka, Ceska, Austrija, Madarska, Hrvatska, Katar, Indonezija, Kipar.

Mjesto koje me ocaralo: Kipar. Sreca imati jutarnju setnju kraj mora.

Broj dana kada sam zbunila nekoga:  Jabuka divljaka.

Broj dana kada sam bila bar malo ponosna na sebe:  Ponosna sam na sebe jer sam imala hrabrosti da budem u prvoj liniji u ovom zdravstvenom ratu. 

Najbolji prijatelji: Moje Janje i moj sin.

Ljubavni status: Janje i ja.  Neka malo ie mene u ljubavnom statutu.

Ljudi koji su me ostavili bez daha: Moja draga tetka Tanija.

Broj ostvareni ciljeva: Nista nije bilo kako sam zaislila ali sve je proslo u najboljem redu. Zao mi ljudi.

 

Zapazanja:

Poslije kise uvijek dode sunce.

 

Ukratko prosla godina: 

Januar cu pamtiti po  istrazi za organizvoani kriminal i lutanjima po sjevernoj Finskoj, prevodima papira i jednoj divnoj saradnji sa ljudima iz Srbije. U februaru sam vec bila na specijalnom sudu u Begoradu. Druzenja sa inspektorima iz Srbije, Svedske i Norvese. Ucvrscanje odnosa. Prijateljstvo koje se pamti.

U martu je zapoceo sanitarni rat, a toga nisamo ni bili svjestni. Proljece u Helsiniju je meni uvijek mirisalo na ljubav. Nisam obracala paznju.

Za svoj rodendan u aprilu sam plakala. Nije bilo izlaska u rastoran, sampanjca. Bile su ruze. Zute, po mojoj zelji.

Prvi maj sa bijelom kapom iz studentskih dana samo proveli kuci. Meni najdrazi pranzik prode tek tako. Radila sam od kuce prevodenje. Studirala. A onda, odlucila da se kao pravi ratnik da stanem na prvu liniju odbrane kao medicinska sestra. Tu i dan danas stojim. Casni ljudi i ne mogu drukcije da zive nego da budu prvi i brane ljude od loseg.

Juni me odveo do jednog divnog malog vinograda u Estonji. Obisla sam ostrva, sanjarila juli. Eh, tek smo u juli putovali. Sjecam se prlaska granice BiH, zaljepljenog fazana na nasem autu i mojih suza sto imam tu zemlju. Bili smo 6 sedmica na onom jestu sto se zove dom. I da, konacno imam kuhunju u stanu. Crvenu. Sami planirali, sami uradili. Neum sam vidjea dva puta, jedva preko Svitave sigoh. Upoznah novi dio domovine koji poce cijeniti u roku odmah.

Bio je vec august kad sam se vratila u Finsku. Direkt na linju fronta. Kardiologija.  Medicinska sestra. Nismo putovali u septempru ali smo zato imali renoviraje saune i kupatila, te malog toaleta u prizemlju. Nikad zavrsiti. U oktobru sam otkrila Kipar.  Dva puta mi je otkazan put za Kipar. Eto, desilo se da sam upravo ove godine otisla tamo. Divno mjesto, divi ljudi. Zanimljiva istorija, nimalo dosadna sadasnjost. Zadnja dva mjeseca radim, studiram i sjedim u kuci. Ponude za posao su frcale. Izabrala sam.

 

 

 

Sretna sam. Tu srecu zelim svima vama. Onako da ste mi zivi i zdravi, veseli i uspjesni.

 

Sretno u Novoj godini!

 

02.12.2020.

Cilj je uživati u vožnji



Odkako je pandemija zustavila ili pokosila ovoj planet postala sam svjesna jedne ogromne životne istine, a to je da će sve kad-tad doći na svoje.

Treba samo biti strpljiv i duboko vjerovati da se precizni zakoni fizike u kojima svaki i najmanji, oku posve nevidljivi djelići energije, moraju biti u savršenoj ravnoteži, tako i energija koju ste vi davali ili prosipali (zavisi kako doživite davanje), mora biti vraćena u onoj energetskoj ravnoteži, onog naboja i naelektrisanja koje vam pripada ili prostije rečeno koje ste zaslužili.

Ničiji život ne izgleda kao dobro trasirana auto-cesta, koji se živi tako što se pritisne papučica za gas i zaboravi na kočnicu.
Većina nas ima, suprotno tome, živote koji izgledaju kao iz neke auto-igrice sa svim onim oštrim okukama, teškim usponima i još gorim spustovima, opasnim prolascima kroz kapije, mostove, podvožnjake i nema toga ko to može voziti, a da se makar malo ne ogrebe ili ozbiljnije ne slupa.


Samo, za razliku od igrice gdje vas čak i ako završite u vodi ili na dnu provalije, vrate nazad na cestu i “produže” vam život, u stvarnom životu nema korekcije i popravke, a smrtonosne greške se ne opraštaju.

Zbog toga je bitno da se držimo uputa i pravila ali da ne zaboravimo da smo humani kao ljudi.


Koliko god pažljiv vozač bili, koliko god mislili da poznajete put kojim idete, u životu će vam se uvijek desiti prepreke i iznenađenja koja vas mogu ugruvati, slupati, izbaciti iz ravnoteže, okliznuti u krivini, dovesti do otkazivanja kočnica i do teške nesreće. To je sudbina sa kojom se moramo nositi.

U životu vam prepreke koje skreću tok vašeg zacrtanog puta čine i drugi ljudi. Za razliku od onih koji će vam izazvati haos i pometnju, ima i onih koji će vam pogurati auto, popraviti kvar, koji će vam pokazati pravi put kojim trebate ići i na koncu konca, koje ćete možda povesti sa sobom.

Čitava poenta jeste da i pored svega što će vam se izdešavati na jednoj od dionica vaše životne trase, prođete kroz cilj i naučite kako bolje i pažljivije voziti narednu.


Poslije nekoliko pređenih trasa idete na sljedeći nivo ili razinu i sve tako redom dok se vaša vožnja konačno ne završi. Vrlo je bitno da cijelo vrijeme učimo i pomirimo se svaki put sa porazom i pobjedom.


Svako od nas će u posljednjim trenucima svoga života pogledati još jednom čitav taj put koji je prošao, poput snimljene utrke i uvidjeti koje je sve opasnosti imao, koje je vješto izbjegao, a koje nije, koje su ga opasnosti koštale živaca i zdravlja, a koje su mu okolnosti donijele polet i veću brzinu.
U djeliću sekunde, svakome od nas će biti sve jasno i naš život kao takav i njegov smisao.

Nikome nikakve savjete ne mogu davati kako i na koji način da vozi svoju utrku, jer ovdje škola za vozače ne pomaže. Mogu jednu stvar dodati i nju potpisujem i to ponavaljam svima. Ne gubite vrijeme sa ljudima koji vas žele skrenuti sa puta ili brutalno omesti u vožnji ka ostvaranje vaši snova.
Ne psujte na ljude koji ne poštuju pravila desne ruke, ne nervirajte se ako vam neko upadne u makaze i ne mrzite one koji vam trube iza leđa ili koji su vas udarili odozada.

Budite srtrpljivi, učinite napor i sve to samo iskulirajte.
Pustite budale da prođu, sklonite im se sa puta, Mah ko ih šiša..
Ako mislite da su brži od vas ili da će prije negdje stići, onda ne razumijete poentu postojanja.

Cilj nije što brže doći do cilja nego uživati u vožnji.



vintage, red, automobile, car, chrome, classic, convertible, daytime, design, hood 


Mislim da sam u ovoj godini počela da cijenim to uživanje u vlastitom životu, a da to nema veze ni sa jednim trenutnim bljeskom light-showa koji stvara osjećaj iluzije i čini ti nešto posebnijim nego što nije.


Kad sve dođe na svoje, kad sve legne na svoje mjesto, kad se dobro podese brzina, broj obrtaja i mjenjač, kad vam je naslon pod uglom koji vam paše, kad vam je šoferšajba besprijekorno čista, rezervoar goriva pun i kad vas savršeno nije briga za sve one koji pokušavaju da vam presijeku put malicioznim ubacivanjem, preticanjem ili presijecanjem u krivini, e onda, vam je jasno kako se slasno može voziti naredna etapa.

Kad sve dođe na svoje, onda možete reći sebi i priznati javno, kao što ja radim sada, da svoj život ne bi ni sa kim mijenjali, da vam je tako dobro u vlastitoj koži i da se sa zadovoljstvom možete pogledati svako jutro kad ustanete bukvalno uživajući u svemu što vas okružuje, u svemu što radite i kako provodite dane.

Mislim da je to konačni cilj čitave naše životne potrage, tako da stvarni cilj odnosno finiš trke poslije koje nema više ničega, pa ni nas, gubi svaki smisao.

Naravno, konačni osjećaj zadovoljstva nema veze sa vrstom automobila, pa ni prevoznog sredstva u cjelini. Upravo zato obožavam tu božansku pravičnost da i pješaci kao i oni u skupim autima imaju jednake šanse da postanu istinski sretni. A kad ste istinski stretni, to se vidi. Uspjeh na svim poljima života dolazi sam od sebe. Od ljubavi do financija.

Samo treba naučiti uživati u vožnji. Ili šetnji.
Za ovo vam vozačka kategorija nije potrebna, niti će vam je iko ikada tražiti.

26.11.2020.

Samo da korone vise ne bude...

Zivot jedne medcinske sestre se pretvorio u uzi krug kretanja. Od posla do kuce. Po potrebi odem do prodavnice da kupim nesto hrane i sapun za pranje. Samo sto mi treba. 

Toliko sam umorna poslije radnog dana da sam postala bezvoljna i masim svaka desavanja, ako ima desavanja jos uvijek, u gradu.

Ne izlazim.
Ne osjecam se dobro kad sam medu ljudima.
Jer ljudi ovdje ne mare. Niko gotovo ne nosi masku i ne drzi distancu.


Ponekad se osjecam kao ratnik na prvoj liniji koji ceka da mu donesu pismo da je ugovor o primirju potpisan, pa da se moze vratiti svojoj kuci i nastaviti normalno da zivi. A negdje duboko u sebi zna da to normalno nece vise biti isto.

Kod brata, iako je preselio u novi stan,  nisam bila vise od pola godine.
Iskomplikovalo se. Pokrajinske granice su bile zatvorene u jednom trenu.
Kad sam ja bila slobodna, on je bio u samoizolaciji, a onda obrnuto. Fale mi nase price. Nije isto preko kamera i uzivo s nekim pricati.
Ali opet, zivi i zdravi smo. Bice nekako.


Danas je, ipak, bilo drugacije. Kao i svaki drugi cetvrtak.
Danas sam bila prava politicarka i isla na pravu pravcatu sjednicu.
Ovo je jedini organ u opstini koji ne moze da drzi sjednice putem interneta.
Lijepo sam se obukla. Nasminkala. Kosu plavu rascesljala.
Stavila onu crnu masku sa natpisom I'm Actually Smiling, koju sam kupila u Bosni.

Po povratku kuci pjevusila sam Balasevica samo da rata ne bude, ovaj samo da korone ne bude...

Sutra, ponovo na prvu liniju.
Hoce, proci ce i ovo.

A da, odlucila da otkazem prodaju kuce za proljece. Dok se ovo malo smiri.



12.11.2020.

Cudne stvari u cudnom vaktu

Da su teska vremena znamo svi.
Da sam prestala da vjerujem u onu narodnu izreku "sve sto je dobro brzo svrsi, ono gore jos brze ", spoznala sam nedavno. Nece ova korona jos, pomislih, dobro bi bilo da zapisem o zivotu za vrijeme ove  "zdravstvene okupacije". Ostaviti buducim generacijama za spomen. Neka se ibrete.

Odkako se ono ogledalo razbilo desavaju mi se cudne stvari.

Prvo je to da sam oprala prozore. Ne sjecam se da sam ikada oprala prozore u novembru. Toliko je toplo da je temeratura jednaka onoj u junu u Finskoj. Trava raste, cvijece cvijeta. Nema ni onog hladnog vjetra. Ne bunim se ali da je cudno, jeste.

Drugo je to me je buduca direktorica nazvala da kaze da je ona gledala moje diplome, radno iskustvo i da je ona tog misljenja da zeli da mi da vecu platu nego smo prvobitno dogovorile.
Ni ovo mi se nikad u zivotu nije desilo, pa sam malo i zamucala pri telefonu.

Secer dolazi na dnu fildzana. Nazvala banku da pitam za stanbeni kredit.
Poslije kratkog razgovora, dogovorili smo se.
Odlucila sam da sacekam do februara.
Da se malo ova frka smiri, bice nam svima bolje.
Trece cudo je to da sam, konacno, naucila polako i strpljivo.







Stariji postovi

O MENI
Svakodnevno se razum i srce posvadjaju u meni.
Imam 1544754562 opasnih i dobrih misli na dan,
zilijun prijatelja, a opet nikad rame za plakanje. Nemam buran zivot al' nemam ni dosadan.
Ne uklapam se u plitke svjetske seme. Ne pratim statistike jer njihovi kriteriji za bolji zivot nisu moji. I bez njih se smatram uspjesnom,sretnom i zivom. Zivim...onako, ultra bosanski. Za svoje puste ideje, za cudesa mog zivljenja sto se guzvaju, za moj kofer sjecanja ne ocekujem strucnu procjenu, lektoriranje, pohvale nacije ili sluzbeni uspjeh.
Sve to neka se samo zapise dok je pamcenje frisko.
Ovo je zivotopis pisan iskljucivo za mene ali svako ko zeli je dobrodošao da procita i ostavi komentar!
Hvala na posjeti!

PREKO MUTNE VODE DO SLOBODE
2021

JANUAR


MOJA ŽELJA
Nema ih. Naučila sam lekciju. Pazi šta želiš moglo bi se i ostvariti. Jer sa ostvarnom željom valja se nositi.





KONTAKT
FEJSBUK MAHALA

Nijedan dio ovog bloga ne smije se umnozavati, fotokopirati, niti na bilo koji nacin reproducirati i slicno bez autorovog odobrenja. Salim se, samo vi grabite, kupite. Bice mi drago.


BROJAČ NAFAKE
564333