21.04.2017.

Put kuci

Ponekad kad se krene na put imamo osjećaj da ne želimo ići ali pri povratku kući osjetimo svu sreću putovanja. Tako je pisalo u sms-u. Sjela sam u avion i imala osjećaj da ne trebam ići nikamo. Sve je moje u Helsinkiju. Moje dijete, moji prijatelji, moj posao, ona četiri zida koje zovem dom, aktivnosti. U isti avion je ušao i Wallu. Ne znate vi ko je on, da budem iskrena ne znam ni ja puno do toga da je poznata ličnost. Znam da je jednom trebao da mi iz Turske donese od prijatelja neki poklon, pa smo se mimoišli. Drugi put su nam se putevi sastavili u stranci. Bili smo oboje kandidati na opstinskim izborima. Nikad nas niko nije sluzbeno upoznao, pa se tako ne pozdravljamo. Samo smo ono zurili jedno u drugo. Nista novo za finsku kulturu. Najbolje nikog ne pozdraviti jer ne daj Boze morali bi reci jos nekoliko rečenica. Let preko Istanbula za Zagreb. - Nemoj se zaliti da nisi spavala, spavaj u avionu. Neka ti je sretno. Rekla mi je prijateljica. Ima zena pravo. Tako je i bilo. Iz sna su me probudile turbulencije i momak sto se preko mene naginje ka prozoru. - Jeste vidjeli, je li to vatra iz krila? Pita me na engleskom. Jesam ali pravim se da nisam i ponavljam u sebi "sve ce biti u redu". Ne plejeru potražim Metallicu. Sve mislim, ako umrem neka umrem sa dobrom muzikom. Sletitli smo. Živi i zdravi. Neku sadaku da podijelim?! Momak koji je primijetio dim iz krila aviona pojavio se ponovo u avionu za Zagreb. - Oh, you are here. Izmuljao je par rijeci na engleskom i otišao na svoje mjesto. Sve mislim da on govori naš jezik i da smo se mogli ispričati. Ovako, pričajmo na engleskom da nas cijeli svijet razumije. Ispred mene sjedi zena po imenu Ljiljana koja putuje sa Malte. Do nje sjedi stariji čovjek sa unukom. Ljiljana i dijed zabavljaju malog Tea. Dijed objašnjava da oni žive u Istanbuli na kratko vrijeme i da putuju za Pulu. Poslje dužeg razgovora ustanovljuju da su oboje porijeklom iz Banjaluke. Da su neka bolja vremena svi bi letjeli do Banjaluke. Eh... Zažmirim i otvaram svoju knjigu na finskom jeziku. Jedva čekam da dođem u Zagreb da vidim svoju Erminu. I svoju Gracias la Vida. Poželjela sam se ispričati s njom. Istanbul 20.4.2017

19.04.2017.

Moj je zivot lijep

Čovjek treba jednom godišnje da ode u bolnicu, ludnicu, i na groblje da provjeri da nije tamo i da ponovno shvati koliko je njegov život lijep - Jesenjin

Jednom godisnje nasi ljudi iz dijaspore odlaze i u BiH, da vide da nisu tamo i da shvate koliko je njihov zivot lijep.
Ja nisam jedna od tih ljudi.
Dolazim veoma cesto u svoju zemlju.
Odlazim medu svoje i uzivam u svakom trenutku provedenom.
Nisam ni jedna od onih koji bi sebe vezale za jedan narod u toj zemlji.
Bivam omrzena i voljena.
Cijenim ljude koji me cijene i vole. Oni su mi bitni.
Ima ih od ministra do pisca, obicnih ljudi, policije, milijardera, siromasnih ljudi, politicara, aktivista, vjernika, ateista.
Ne znam da li sam dobar profesinolac u bransama u kojim orbitujem (bez obzirana nagrade i pohvale) ali svim snagama pokusavam da se ponasam ljudski prema svakom ko se nade na putu mog zivota.

Zasto me neki mrze?
Nemam pojma i ne zanima me.
Nekome smeta moje porijeklo.
Neko drugi primjecuje moju kosu pa mu zasmeta.
Mozda im smeta sto sam bolja od njih.



10.04.2017.

Gdje sam, sta sam, kud sam...

http://www.podrinje.online/magazin/intervju/327-intervju-edina-bilajac-najbolja-medicinska-sestra-u-finskoj-kandidatkinja-za-parlament-helsinkija-ja-volim-dvije-zemlje-bosnu-i-finsku-politicari-u-nasoj-zemlji-sijuci-mrznju-i-rasizam-zele-dokazati-da-ne-mozes-voljeti-dvije-zemlje

28.02.2017.

Fali mi blogerska nacija

Ej, odkad mene nije bilo na pašnjacima bloga... Nesto mi zafalilo sve ono pisanje, gužve i komentari. Blogerska nacija. Par mjeseci ove nove godine mi prođe kao dlan od dlan. Posla, politike i nekakvih udruženja. Osjećam se odraslo. Neki dan kad sam posla na sastanak stranke obula sam čizmice sa potpeticom, a silno sam htjela obuti starke. Kao ono gdje cu to. Nesto mi se stislo u grlu jer ja sam u starkama najveće pare zaradila. A i vrijeme je bilo da odrastem, pomislim. Isto vece sam saznala da i u starkama možeš u parlament države i da ne trebaš biti ispeglan. Bi mi nesto toplo oko srca. A kako ste mi zafalili? - Daj zapisi koju, jer sta se tebi desi ne desi u godini se nekome za cijeli život, kaze m drug. Moj drug je pisac. Sjetila sam koja je terapija i udar u guzicu ka uspjehu bio ovaj blog za mene. Sjetila sam se kako volim da pišem na našem jeziku. Valjda bih trebala poslušati te pametne ljude. Sta ima kod vas? Kako ste?

10.01.2017.

Top 10 za 2017

Za pola sata na mojim vratima ce zazvoniti ljudi iz kriminalisticke policije. Za mene je to znak da je kraj odmora i sluzbeno pocinje Nove godine.
Prije nego se to desi zelim da zapisem svoje ciljeve za 2017. godinu.

TOP 10

Osobni ciljevi


1. Pratiti plan i program rada mog personal trenera. Pretjerala sam. Nisam zadovoljna onim sto se vidim u ogledalu. Ne osjecam se dobro. Zelim da ponovo mogu da trcim one silne kilometre. Zelim da budem ponovo puna energije.

2. Svaki mjesec investirati u svoje zdravlje. To moze biti masaza, hidzama, neka nova alternativa, posjta zubaru ili ginekologu. Neki novo fiksiranje super hranom. To moze biti i posjeta nekom muzeju ili izlozbi. Istrazivanja su pokazala da umjetnost dijeluje pozitivno na zdravlje covjeka.

3. Procitati 30 knjiga koje vec posjedujem. Prosle godine sam kupovala knjiage, ali zbog kolicine vecinu ih nisam procitala. Vrijeme je da se vratim knjigama.

4. Pisati puno vise nego prosle godine. Zapisivati male i kratke price iz svakodnevnice. Ostaviti trag u svemiru.

Ljubav/ porodica/prijatelji

5. Zelim jedno lijepo putovanje sa svojim dragim bez moblinih telefona, kompijutera, tehnike.

6. Svaki mjesec zajednicka vecera u restoranu sa svojom familijom. Druziti se vise sa svojim prijateljima. Pozivati ljude u moju kucu da se druze. Kreirati svoje praznike i tradiciju.



Financijski ciljevi


7. Kupiti samo ono sto mi treba. Rijesiti se viska stvari. U zadnje vrijeme sam postala se groziti materije i stvari. Postala sam ljubitelj minimalizma. Potrazicu neki kurs koji bi mi pomogao u ovoj reorganizaciji.
8. Posto sam vec presla 4 decenije zivota, vrijeme je da osiguram svoju starost. Ove godine imam namjeru da kupim jos jedan manji stan i iznajmim ga.


Karijera i posao

9. Po mom saznanju, ja sam prva Bosanka koja se kandidovala u ovom gradu na lokalnim izborima. Potreba da reagujem na ono sto se desva u Helsinkiju i kojim putem je krenuo taj grad me natjerala da pristanem na ovu ponudu. Grad  u kome zivim mora biti multikulturan, civilizovan, saren i podrzavati razlicosti. On mora i dalje biti siguran za sviju nas.

10. Novo zanimanje, novi pravac ili mozda nastavak na staro. Nalazim se na nekom raskrscu. Ne znam tacino da li da nastavim stopama ekonomije, medicine ili nesto sasvim trece. Vjerujem da ce mi onaj unutrasnji instikt uskoro reci sta bi to moglo biti..


Stariji postovi

O MENI
Svakodnevno se razum i srce posvadjaju u meni.
Imam 1544754562 opasnih i dobrih misli na dan,
zilijun prijatelja, a opet nikad rame za plakanje. Nemam buran zivot al' nemam ni dosadan.
Ne uklapam se u plitke svjetske seme. Ne pratim statistike jer njihovi kriteriji za bolji zivot nisu moji. I bez njih se smatram uspjesnom,sretnom i zivom. Zivim...onako, ultra bosanski. Za svoje puste ideje, za cudesa mog zivljenja sto se guzvaju, za moj kofer sjecanja ne ocekujem strucnu procjenu, lektoriranje, pohvale nacije ili sluzbeni uspjeh.
Sve to neka se samo zapise dok je pamcenje frisko.
Ovo je zivotopis pisan iskljucivo za mene ali svako ko zeli je dobrodošao da procita i ostavi komentar!
Hvala na posjeti!

ARHIVA
MOJA ZELJA
Nema ih. Naucila sam lekciju. Pazi sta zelis moglo bi se i ostvariti.

2015
REZIME GODINE 2015

GODINA U FINSKOJ

2017
REZIME GODINE 2016




KONTAKT


mayabosanka@hotmail.com
mayabosanska@gmail.com
FEJSBUK MAHALA

Nijedan dio ovog bloga ne smije se umnozavati, fotokopirati, niti na bilo koji nacin reproducirati i slicno bez autorovog odobrenja.


BROJAC NAFAKE
457200