Ti razmisli sta ces uraditi...
Oduvijek sam bila tog misljenja da dvoje ili troje ljudi zna donijeti bolji zakljucak nego jedno. Vise pari ociju je kadar razluciti stvari bolje od jednog para. Osoba sam koja voli da radi u timu i cijenim tudja misljenja pa makar bila pusta suprostnost od mog. Uvijek okrenem stvar jos jednom i onda nadjemo se na pola puta, rekli bi strucnjaci dijalog pobjedi. Dijelog je bolji od kompromisa, bolji je i od zakljucka koji je donio jedan strucnjak sam na osnovu svih argumenata. Dijalog je jedino rijesenja za nas u BiH ali mi to jos uvijek ne znamo.
Vratimo se meni jer i dalje ovdje sam glavna uloga ja. U vecini slucajeva, ljudi zele moc i vlast ali ne i odgvornost. Dobiti moc i vlast bez odgovornosti je nemoguce. To nema ni u najboljim mafijskim filmovima. Na Balkanu ima, slozicemo se svi.
U svakom slucaju, mene nesto prati od pocetka ove godine. Meni je dosadilo da ja budem pokretac neceg, dosadilo mi je da ja uvijek primjecujem nepravilnost naglas, a onda mi neko sapne da je to vec 3 ili 5 dana tako. Kotrljanje se nastavilo, a kad su moje kolege primjetile da sam i ja' u nadi da ce se stanje popraviti, uzela stav "nije mi svejedno ali tako je kako je" njihova reakcija je bila nesto skroz drugo od onog sto sam ocekivala.
Za sve, i u svemu sam bila kriva ja. Meni je opet bilo svejedno jer znam sta radim. Sve je ekspeerimet u kome ja provjeravam svoje znanje, svoju vrijednost u timu, a onda i tiho donosim odluke koje ce utjecati na daljnji razvoj moje karijere u ovoj bransi.
Znate sta? Nastojte staviti drugima na znanje vasu pravu vrijednost, ne dajte da se naviknu na to da ste uvijek dostupni i uvijek rijesavate vi neke stvari "besplatno". Trazite makar hvala ili mali predah.
Poslije uzbune, nastaje kolo otpetljavanja. Ko radi, a ko ne?!
Uglavnom, od poruka na fb do telefonski poziva, preko placa i otkrivanja tajni, pokretanja jednog po jednog radnika ...
Poplava tek nastaje. Ja je ocekujem. Prelom jednog radnog tima se desio ali meni to sve nije bilo dovoljno. Osjecala sam da ne pripadam tu. Na nekoj tacki mrtvila sam. Znam osjecaj. Nesto se valjalo u meni, neka odluka, nesto nedoreceno.
Veceras se desilo nesto cemu se nisma nadala.
Veceras stizem u trecu smjenu. Hrpa papira i jos vise stvari koje moram obaviti. Na kraju jedna radna kolegica rece ovako: - Ti razmisli sta ces uraditi, mi smo jos malo sacekali, odluci i ako treba zovi ambulantu...
U smijeni je 4 osobe i nisu znale, smijeli sta treba uraditi. Ja sam sama i ja znam, trebam, odlucim, usudjujem se koristiti mozak, logiku i znanje koje posjedujem, usudjujem se biti odgvorna. Ako vam neko kaze da je u jednoj bransi bio 20 godina i da ima iskustvo, ne padajte na to tako lagano. To moze znaciti nesto, a moze znaciti i nista, a ako to jos ponavlja veoma cesto onda nesto nije u redu, u to budite sigurni.
Kap je prelila casu. Znam sta hocu, sta mogu i sta mi fali...Znak da sam u pravu je upravo procitati e-mail mog dugogodisnjeg net-priajtelja. On je zavrsio svoj fakultet i ja mu cestitam od srca, zelim takodje puno uspjeha u karijeri i zivotu.
Reci cu vam sta zelim, a ljudi to odavno vide u meni..
Ja nastavljam dalje svoje skolovanje na ovaj ili onaj nacin.
Ako vec moram preuzimati odgovornost, ako imam instikt i oko da primjeti ono sto nekom fali i nedostaje, onda zasto to ne bih uradili onako kako treba.
Izracunala sam koliko mi je potrebno do tog cilja. Slozila sam kocke u svojoj glavi i sad sam puna neke energije.
Zakljucak: ljudska lijenost i neodgvornost su najveci pokretaci promjena ka boljem na ovoj planeti!
