Sve manje vremena imam za bilješke, a sve više sjedim po seminarima i sjednicama. Druga stvar koja mi odnosni dosta vremena je nedostatak radne snage. Teško je pronaci dobrog medicinskog tehničara ali i kad nađeš istog onda se ispostavi da ne bi vikendom da radi i da bi sve da obavi dok ujedno visi na mobilnom. Ali ukratko mogla bih zabilježiti; Utorak sam provela krpeći listu radnika iako za istu i nisam odgovorna. Srijeda je bio obećani dan za prezentaciju mene kao kandidata za parlament Sindikata medicinara. Sjedim na sjednici. Debata. Nekih velikih ciljeva i nemam. Ovo sve uzimam kao lekciju učenja. Četvrtak i petak su prošli u razmišljanju da se ponovo vratim u školu. Kostobolja me hvata dok hodam do svojih azilanata i borim se za njihova prava u ovoj zemlji. Rasizam je postao rukom dodirljiv u čitavoj Europi. Ovdje vlada vraća porodice sa malim bebama u nesigurni Afganistan. Subotu provodim na seminaru o kome se govori o budućnosti Artika i zaustavljanju globalnog zagrijavanja klime. Artik je pitanje opstanka ljudskog roda. Odlučih se pozabaviti vise to temom. Morala sam raditi noćnu smjenu subotu na nedjelju veče. Nemamo radnika! Nedelju sam spavala, shoping obavila, ispeglala veš. Bila je i jedna kafica sa Dragim. Kad pogledam na prošlu sedmicu, mogu da zaključim da je previše politike i posla, a premalo uživanja. Neću tako!

September je svečano zakucao na vrata. Bajram. Baklavu nisam pravila.
Nisam imala ni slobodan dan. Na neke stvari ne možeš da utječeš sve i da hoćeš. Neko je davno dogovorio protivpožarnu obuku. Iako je ovo moja treća obuka ove godine, ja nisam mogla izostati jer sam odgovorna za protivpožarnu zaštitu na poslu. Zgodan vatrogasac je nastojao objasniti grupi žena sve što ih je zanimalo. Meni je na kraju uručio svoju e-mail adresu.
- Cure, 5 eura svaka i dajem vam adresu, povičem u svlačionici.
Uslijedio bezobrazni govor i glasan smjeh žena pomiješan sa požudom da se osvete muškarcima za sva poniženja u prošlim vremenima.

Dobila sam kritiku da sam se promjenila, da se ponasam cudno, da zaboravljam dogovoreno i obecano.
Neki dan jedan momak rece da ja imam samo neki show za naroda, a da stvarno ne radim nista.
Nit' me je vidio, nit' poznaje moja djela, nit' je meni stalo do nekih slika za javnost.
Ali vazno je reci...
Poslije dva dana trazi opet pomoc od mene.
Dobro, svi grijesimo.

I to mi kazu, da otkako sam postala politicarka pocinjem da se foliram.
Moje licno misljenje je da sam u drugom razredu osnovne skole kad govorimo o politici, mada sam dobila pohvale kako shvatam i pojmim stvari.
Nisam imala prije ovakvih izljeva "ljubavi" pomalo zavidna i teska svijeta.
A sta cemo, covjek uci dok je ziv...
Pomalo mi se cine i smjesnim i malenim kao zrnce pjeska ovakvi ljudi dok citam poruke rasista u ovoj zemlji da ce mi ubiti i spaliti.
Priznajmo da taj izljev "ljubavi" mi nije nov ali je jednako mocan svaki put.
Zamislim se.
I cutim.
A onda, neko me posjetio da ima jedno mjesto na kome mogu reci ono sto mislim i da sam obecala da cu napisati.
Pa, sta ima jos kod mene osim posla i politike?!

Bi u Bosni i Hrvatskoj. Na odmoru.
Prvu heftu sam spavala.
Drugu obilazial rodbinu.
Trecu sam vec kupila neki namjestaj, odjece i obuce jedan kamion i otisla zubaru.
Znate ono dijasporski...

A da, imali smo i landranje.
Bozena, J. i ja.
Vise o tome na ovoj stranici;

http://graciasalavida.blogger.ba

Kad mi je tesko i kad mi je najbolje u zivotu, prisjetim se vremena kad nisam imala ni krov nad glavom, ni kruha, ni ciste vode, a vani "grme" granate i puske.
To me nekako drzi da ostanem nogama na zemlji (pri sebi, o sebi) i da budem svjestna da nikad ne znam sta me ceka iza drugog ugla.
Neki dan je u mojoj neposrednoj blizini udario grom. Vracala sam se s posla. Bio je to opet neki novi i poseban strah malog covjeka u odnosu na moc prirode. Na zgradi pored mene su se upalili alarmi. Stajala sam trenutak ili dva ukoceno ispod crnog kisobrana.
Mozda je grom udario i u mene, a neka veca sila me sacuvala.
Ne znam tacno sta se u tom strahu desilo i sta su kapi kise sprale ali znam da mi je svijet postao puno jasniji i da su ti neki ovozemaljski i obicni strahovi prestali.
Sve je ponovo doslo na svoje mjesto.

Da pojasnim, ne bih sada o tim nekim stvarima za Bajram.
Samo cu reci da su neki ljudi u moj zivot unijeli strah od vlasti, prijetili mi na svaki moguci nacin, pricali o meni svasta i ismijavali.

Dijelimicno su uspjeli pobrkati moje snove i planove ali ne dugorocno.v

Idemo dalje, idemo slusati ono sto srce kaze i zivjeti punim plucima.
Nisam ti ja slamka, neces mene tako lako lomiti.

Bajrambajrochulah raja!
Vrijeme brzo leti, prode i ovaj Ramazan, svako na svoj nacin se moli Bogu, ali eto, zelje su nam valjda iste ili slicne. Puno zdravlja, srece i para! Neka i onu nasu lijepu Bosni i Hercegovinu krene bolje sto finansijski, to onako da nam sistem ozdravi, pa da bude bolje i od Monaka i Svicarske! Amin Boze!