13.06.2018.

Novosti na sjeveru kontinenta

Bili u Spaniji. Bi lijepo. Moji se odusevili jer iza njih planine. Ostali bi.
Proslavili smo i Juniorov 20. rodendan.
Bio je to i moj prvi iftar u Spaniji.
Kuci je, ipak, najbolje.
U Finskoj sve fino, rekli bi neki. Kako kome..
Uglavnom, kako je Ramazan jedino sto mislim je hrana. Sve se vrti oko toga. Nekih dubokih misi i nemam.
Zbog ogromne kolicine posla uspjeli smo samo jedan iftar prirediti u dzamiji.
Junior je napravio tortu koju su svi pohvalili.
Ziv i zdrav bio! Nije na mene...

Ne znam da li cete to vama biti novo ali ova toplina na sjeveru kontinenta je ravna cudu. Nije to toliko toplo kad govorimo o visini temperature ali kad vam to grije gotovo 24 sata onda postaje naporno. Kise nismo imali 4 sedmice. Znate kako kazu kako Ramazan pocne, tako ce biti cijeli mjesec. Ovaj period bez kise je izazvao patnju kod zivotinja u obliznjoj prirodi. Ljudi su se aktivirali da pomognu zivotinjama koje nas svakodnevno vesele ili rastuze, po gradu mozete naci zdjelice, tanjire napunjene vodom.
Neki dan je jedan muskarac napisao da ga je djevojka izbacila iz stana jer je uzeo neki skupi tanjir iz njenog servisa, napunio ga vodom i stavio da zivotinje piju.
Pukla ljubav prije nego je tanjir, a covjek zelio biti samo human.
Podrsku smo mu izrazili na FaceBooku.

Jucer je nas grad imao rodendan. Helsinki je iz dana u dan sve ljepsi. Istina, sve nam je jos u izgradnji, pa tako nekad zaluta jer zgrade nicu kao pecurke. Prodes ulicom kojom nisi isao mjesec dana, pa odjednom mislis da si promasio dio grada, a nisi.

Novo je i to da nisam primljena na fakultet. Razlog, prednost daju onima koji nemaju zavrsen fakultet. Opcija mi je da uplatim i da idem kao vanredni student ili da isti zavrsim u nekom gradu na sjeveru. To bi i prijalo.
S druge strane, ne znam ni ja zasto ali osjetila sam neko olaksenje zbog ove odbijenice. Gadno je to kad imas preko 40 godina i ne znas sta bi u zivotu. Neka kriza godina.
Ili se mozda sve svodi na to da brojim dane do Bosne?!
Nije me bilo godinu.
Predugo je.

Hoce ovog ljeta biti blogerska kafa u Sarajevu?

Za ugodan dan saljem vam jednu fotku iz moje avlije;

Fotografija korisnika/ce Edina Bilajac.

14.05.2018.

Mali predah u Španiji

Prošla sedmica je bila radno naporna. Ima taj neki običaj, splet okolnosti ili ne znam šta više ali skupe se svi mogući i nemogući poslovi u ta dva tri dana prije odmora. Svi imaju da ti kazu nesto, da poruče ili da pitaju za savjet.. U petak sam poslala nekoliko e-mailova i podvukla sta bi svako od radne grupe mogao da uradi. Čini mi se da sam konačno naučila da podijelim radne zadatke i da vise ne radim sve sama u ime mira u kući. Subota je bila posebna. Mi, ljudi iz sindikata medicinara imali smo sa nekoliko parlamentaraca predsjedništvom ove zemlje razgovor. Bio je to u okviru jednog krstarenja do Taline (Estonija) popraćeno sa obiljem fine hrane i druženja. Ponekad pomislim koliko ide novca na ovakve sastanke ali ako ce to uroditi plodom onda bilo je vrijedno. Borim se za vece radničke plate. Dobar je taj osjeća kad imas mogucnost da kažeš sto misliš ljudima na vlasti i osjećaj da naučiš nesto novo. I eto, konačno predah u nedelju.. Dok pišem ovo sjedim i čekam avion za Alicante. Nisam nikad bila u tom mjestu. Namjera mi je sa mojom familijom provesti 7 dana gledajući u more i odmarajući misli uz nerad. Čitamo se!

06.05.2018.

Lisica na putu

Jutros na putu za posao (jest, radim i vikendom) dok sam vukla dvije torbe od kojih je jedna zenska, a druga puna kojekavih salati (dijetalno idem ovih dana) upratila me lisica.
Nekad se osjecam k'o Crvenkapica na putu do bakine kuce. Nije prvi put da mi se ovo desi ali svaki put mi se noge "oduzmu". Svaki put pomislim da li da potrcim ili da legnem i pravim se mrtva kao iz one price kad mjedvjed dode.
Ostani mirna, ostani mirna, ponavljam samoj sebi.
Lagano sam koracala, ona je isla za mnom, a onda jednom skrenula na drugu stranu i otrcala.
Eh, tu, taj momenat olaksanja, to se pameti.


Inace, toplo nam je. + 17. Vanka smo cijeli vikend.

05.05.2018.

Karl Marx, sretan rođendan!

Na današnji dan, prije 200 godina, rođen je Karl Marks (5. maj 1818 – 14. mart 1883) njemački filozof, ekonomista, socijolog i novinar. Nazvan je jednim od najuticajnijih ljudi svih vremena.

Neke njegove izreke koje volim:


- Što manje jesi to manje izražavaš svoj život, što više imaš, život ti je otuđenijii.

-  Svijet pripada hrabrima.

- Moj politički ideal je demokracija. Poštujmo svakog čovjeka kao biće i ne pravimo ni od koga idola.

- Ako prilike čine čovjeka, onda valja prilike učiniti ljudskima.

- Svijet neće upropastiti oni koji rade zlo, nego oni koji ga nastoje unaprijediti i oni koji ne rade ništa.

Kuvahaun tulos haulle karl marks

Čovek je utoliko vredniji koliko jezika govori.

Read more http://edukacija.rs/izreke-i-citati/karl-marks

Čovek je utoliko vredniji koliko jezika govori.

Read more http://edukacija.rs/izreke-i-citati/karl-marks

04.05.2018.

Dokazla sam jos jednom samoj sebi da moje mjesto nije u kuhinji

Imala sam slobodan dan. Nije mi se islo vani, pa sam odlucila ga provesti u pidjami uz dugo ispijanje kahve i buljenje u tv-ekran.

Nekoliko Jemie Olivera su me inspirisale da pokusam nesto novo da skuham. Ne znam gdje mi je pamet  ali mi se svidio taj osjecaj kao ja kuharica, domacica.

Razultat svega je bio ogroman nered u kuhinji. Upaljeni alarm za pozar. Suzdrzavala sam se nezaplacem i stajala zbunjeno kraj sporeta.
Iz svoje sobe niz stepenice je u zagusenu kuhinju je usao Junior, pogledao me, a onda me zagrlio i mirno rekao;
- Nema veze, narucicemo pizzu. Sta mislis da pocnes ponovo da investiras u dionice?
Pametno dijete, vidi da bi bolje bilo da radim nesto drugo nego da eksperementisem kraj sporeta.

Eto, opet sam dokazla samoj sebi da moje mjesto nije u kuhinji nego u uredu ili nekoj sjednici.  Neki ljudi jednostavno nisu rodeni za neke stvari.



01.05.2018.

Sretan praznik rada!

Dolazak proljeca ucinio me nervoznom. Samo mi je pokazao kako i dalje stojim na mjestu dok kraj mene zeleni trava,pocinje da  behara i mirise na promjene.
Osjecam se nekako paralizovano, pa krsim pravila i tradicije koja sam sama sebi postavila. Eto, i Prvi Maj sam provela na poslu.
Ne sjecam se praznika rada bez  marsa koji mi uvijek ulijeva nadu u bolji i ravnopravniji svijet. Ustvari, ja volim tu solidarnost koja podsjeca ljude da se oko nekog problema mogu okupiti i zajednicki ga rijesiti. 

Nekako mi je bilo sve krnjavo. Prvi poslijepodnevni rostilj, crveni karanfili, ukrasi i baloni, socne krofne i tursija koja se posebno pravi za ovaj praznik bili su bljutavi.

Sretan Prvi maj! Cujem cestitke na ulicama.
Ljudi se vesele i pjevaju. Nasijem se spontano dok ih posmatram.


Sve oko mene govori da bih ovog proljeca trebala pospremati u svom zivotu, kao sto sam prosle hefte to uradila sa svojim ormarom,  i da bih trebala izbaciti sve one zive podjestnike na ovu mracnu, dugu i hladnu zimu.


Srtan praznik rada! Zivjeli!


Recept za finsku prvomajsku tursiju;

500gr smedjeg secera, sok od 2 limuna, 4 l vode, zrno friske germe, grozdjica

Prokuhati 2 l vode, te vrelu sipati na secer koji ste stavili u vecu posudu. Dodati limunov sok. Dodati ostatak vode i zrno germe.

Ostaviti da stoji 24 sata na sobnoj temperaturi.

Sipati u flase u koje ste ubacili nekoliko grozdjica. Staviti u frizider da stoji dan ili dva. Kad grozdjice iskoce na povrsinu, tursija je spremna za piti.


28.04.2018.

Rođendan


Rođendan mi je. Godine su mi.

Bitan datum.
Sve nešto planiram i taman sve izračunam i proračunam da ću stići do ovog ili onog datuma, sve sa crvenom vrpcom i šampanjcem i svečanim otvaranjem ali onda se desi trenutak.



Dodir ruke, zvuk nečijeg smijeha, miris kore drveta, dašak vjetra ili prve kapi kiše tog dana, prvi susret pogledima, pahulje snijega iz vječnosti sivog neba iznad Helsinkija, odsjaj zrake sunca na mirnoj vodi Sane prošlog ljeta. Pamtim i izdvajam takove trenutke po prepoznavanju mene same u njima i s njima. To su trenuci bez opipljivih sjećanja ali su mi ponekad promijenili život i potvrdili moje postojanje. Pomogli su mi  da ne promakne nezamijećeno i izgubljeno ono najbitnije među gomilom značajnih događaja i datuma.

Fotografija korisnika/ce Edina Bilajac. 

U međuvremenu i međuprostoru, naoko neovisno od svih htijenja i spoznaja ili učinjenih i propuštenih radnji, moja životna priča bi da završi izvan mene i mojih putokaza. Kao mutna mješavina bajke, mita i popularne kulture.
Stavljam tu mješavinu u svoju urbanu saharu života. Zatvaram hermetički. Da u tišini ishlapi u samu sebe.

Nevažno je, nevažno. Mantram godinama. Najradije bih rekla kako serem, ali eto, malo sam kao pristojna.

Čudan neki put putujem zadnjih par godina. Dobar je to put ali nije moj. Potiskivana i zgužvana od straha, zamotana u šamiju jedna davna želja je ponovo zablistala na dnu moje urbane sahare.

Dohvatila sam  određene godine kad više ne postoji opasnost da se realizuje nešto moje jer ne mogu  da zaboravim isto kao da nikad nije ni  bilo.
Eto..
Imam trenutak, imam
želju.


Stariji postovi

O MENI
Svakodnevno se razum i srce posvadjaju u meni.
Imam 1544754562 opasnih i dobrih misli na dan,
zilijun prijatelja, a opet nikad rame za plakanje. Nemam buran zivot al' nemam ni dosadan.
Ne uklapam se u plitke svjetske seme. Ne pratim statistike jer njihovi kriteriji za bolji zivot nisu moji. I bez njih se smatram uspjesnom,sretnom i zivom. Zivim...onako, ultra bosanski. Za svoje puste ideje, za cudesa mog zivljenja sto se guzvaju, za moj kofer sjecanja ne ocekujem strucnu procjenu, lektoriranje, pohvale nacije ili sluzbeni uspjeh.
Sve to neka se samo zapise dok je pamcenje frisko.
Ovo je zivotopis pisan iskljucivo za mene ali svako ko zeli je dobrodošao da procita i ostavi komentar!
Hvala na posjeti!

ARHIVA
MOJA ZELJA
Nema ih. Naucila sam lekciju. Pazi sta zelis moglo bi se i ostvariti.


REZIME GODINE 2015
REZIME GODINE 2016

MOJA GODINA U FINSKOJ

2018
Maj




KONTAKT
FEJSBUK MAHALA

Nijedan dio ovog bloga ne smije se umnozavati, fotokopirati, niti na bilo koji nacin reproducirati i slicno bez autorovog odobrenja.


BROJAČ NAFAKE
508141